Povratak na posao nakon trotjednog odmora za Vladu Zorana Milanovića bio je 'iznimno radan i stresan'. Osim inaćenja oko 'perkovićevog zakona' koje je trajalo punih tjedan dana, Vlada je na dvije sjednice nakon odmora najviše vremena provela iza zatvorenih vrata rješavajući pitanja od 'nacionalne važnosti' koja su dobila još i oznaku 'strogo povjerljivih'.
Dakle, na sjednici prošli tjedan, u nedostatku pripremljenih zakona, Vlada je odlučila prodati zgradu bivšeg veleposlanstva u Budimpešti po početnoj cijeni od 290 tisuća eura. Jedna od odluka koje će sigurno imati veliki značaj za izlazak Hrvatske iz krize je i preuzimanje dugova NK Šibenik i Zadar (to čak nisu radili ni u HDZ-ovo vrijeme kada je Kalmeta bio Bog i batina na jugu).
Time je država postala ponosni vlasnik dugova dvojice pokojnika i to je sigurno jako razveselilo i medicinske sestre i liječnike, a posebice seljake i prosvjetare.
Koliko je zapravo to društvo s Markova trga samo sebi važno, svjedoči podatak da su u tjednu dok je Milanović vodio rat s Bruxellesom oko 'Lex Perkovića', njegovi najbliži suradnici vrlo predano radili na samopromociji.
Jedan od potpredsjednika Vlade – Branko Grčić, peti (u neku ruku 'jubilarni') put u nepune dvije godine predstavio je plan investicija koje će pokrenuti Hrvatsku. Doduše, malo mu je bilo neugodno odgovoriti na novinarsko pitanje što će biti sa investicijskim bumom ukoliko nam, zbog premijerove tvrdoglavosti, EU ukine novac iz svojih fondova, ali to bi Milanovićevoj vladi ionako bio savršeni alibi za sve neuspjehe.
Prvi i drugi čovjek vlade razgovaraju u prosjeku jednom tjedno!
Njegov kolega, ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak u visokotiražnom tjedniku je priznao da s premijerom komunicira rijetko. Valjda nemaju o čemu. Kada drugi ili treći čovjek (svejedno) po važnosti u državi izjavi kako se sa šefom čuje u prosjeku jednom tjedno(?!), a nekad i rjeđe, onda je jasno kako da tu nešto ne štima.
Izostanak bilo kakve vizije sadašnje vlade možda se ipak najbolje vidi iz toga da je njoj ponovno najvažnije pitanje što će napraviti ministri zdravstva, socijale i obrazovanja u svojim resorima (čitaj: koliko će rezati i uštedjeti) od smislenije gospodarske politike koja bi otvorila radna mjesta i na koncu kakvu-takvu perspektivu. Pa do kada tako, drugovi?
Ipak kulminaciju njihovog 'vizionarstva' mogli smo vidjeti na zadnjoj sjednici vlade u četvrtak. Poput nekog tajnog društva, na zatvorenom su dijelu prvo prihvatili godišnji obračun strateških robnih zaliha za 2012. a zatim i donijeli odluku o knjiženju manjkova i otpisu roba, te rashodovanju osnovnih sredstava i sitnog inventara Ministarstva gospodarstva – Ravnateljstva za robne zalihe, po godišnjem popisu na dan 31. prosinca 2012. godine.
- S obzirom da su ove točke dnevnog reda klasificirane oznakom 'vrlo tajno', nismo u mogućnosti objaviti detalje ovih odluka, poručili su iz vlade.
Dakle, sitni inventar i ono što je (ako je uopće) ostalo od robnih zaliha oni su proglasili državnom tajnom!!!
Na sljedećoj sjednici Vlada će raspravljati o berbi grožđa i kolinju
Nalazi li se u tim osnovnim sredstvima i nešto vrijedno, nikada nećemo saznati, kao ni koji smo novi konzulat dobili. Naime, odluka o osnivanju 'nekog Konzulata RH u inozemstvu' zbog međunarodnih sporazuma ne smije se objaviti, tako da je i to popalo pod oznaku 'tajnosti'.
Kako ne bi narod zamarali nepotrebnim pojedinostima, a u skladu s trendom kojeg su postavili, sljedeći tjedan očekujemo da se Vlada iza zatvorenih vrata odredi spram drugih važnih pitanja iz njihove nadležnosti kao što su berba grožđa, pečenje rakije, kolinje i druge jesenske zanimacije.
Zaista je nevjerojatno da se u ovako delikatnom gospodarskom i socijalnom trenutku Vlada bavi potpuno marginalnim stvarima. Kada već nema kome slati nove zakonske prijedloge jer su saborski zastupnici na odmoru do sredine rujna, pa dok se sastanu i 'zalaufaju', eto i listopada, bilo bi dobro kada bi barem pokazali građanima svoje zemlje još neku drugu korisnu inicijativu osim poreznog uvođenja reda i štednje u resorima koji najviše troše.
Energija koju su Milanović i njegovi najbliži suradnici potrošili zadnjih dana na konfrontaciju s Europskom komisijom imala bi smisla da se radilo o nečemu što je od interesa za hrvatske građane, ali gdje je hrvatski interes u zaštiti jednog čovjeka i jednog totalitarnog sustava?
I zato, kada se izanalizira čime se Milanovićeva vlada bavi(la) zadnjih tjedan dana od povratka s godišnjeg, ispada da gospodarska situacija u Hrvatskoj nije ni teška, a ponajmanje dramatična jer se oni bave prodajom starih nekretnina i otpisom sitnog inventara, a pojedinim ministrima je vlastita promocija važnija od svega drugog. Je li to znak da se i oni već spremaju za izbore?