Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. ogorčena je zbog sve češćeg nestanka osoba u Hrvatskoj. U svom su pismu usporedili sadašnja nestajanja s onima tijekom Domovinskog rata. Pismo prenosimo u cijelosti:
Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) ogorčena je činjenicom da nema dana, a da u Hrvatskoj neki čovjek jednostavno – nestane. Bilo maloljetna, bilo punoljetna osoba. Nestane kao da se ne radi o ljudskom biću, već o krumpiru ili smeću. Nešto slično događalo se i u vrijeme hrvatskog Domovinskoga rata, a očito nastavilo se i dalje. Policija navodno tek tu i tamo, od slučaja do slučaja, dakle ništa kontinuirano ne poduzima u vezi ovakvih stvari, već ako i nekoga nađu to je uglavnom zasluga drugih, a najmanje njih. Ljudima, poglavito, istaknutim hrvatskim braniteljima i istaknutijim predsjednicima Udruga proizašlim iz Domovinskog rata se sve više prijeti, vi to prijavite policiji i što? Nikome ništa. Sada je nestala i Kristina Ćurković, mlada Hrvatica, aktivistica Stožera za obranu Vukovara. I ona je primala prijeteće poruke, ali-pojeo vuk magare. Da policija ne obavlja svoju zadaću kako treba (svaka čast izuzecima) mogu navesti i svoj primjer, kad mi je još u kolovozu prošle godine neki tip prijetio ubojstvom, a ja to (naivno) uz svjedoke prijavio Koprivničko-križevačkoj policiji. I znate što se dogodilo? Tek nakon desetak pritužbi i žalbi, od Državnog odvjetništva RH, pa do svih drugih, iz Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu tek 23. prosinca 2013 (br.KR-DO-734/13) primio sam obavijest od tamošnje županijske državne odvjetnice (čujte sad ovo!) da su 22. studenoga 2013. (dakle tri-četiri mjeseca nakon moje prijave o prijetnji ubojstvom) naložili Policijskoj postaji u Koprivnici provođenje daljnjih izvida!(sic!).
Činjenica je da se u Hrvatskoj vodi "specijalni rat" u prvom redu protiv dijela vukovarskih branitelja, a potom i mnogih drugih koji se javno zalažu za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu. Sve to i štošta drugo navodno su osmislili bivši Udbaši ala Perković, Mustač, Boljkovac, Manolić, Mesić i slični (poglavito neki od bivših visoko rangiranih pripadnika zloglasne JNA) koji su se 1991., kad su vidjeli da ukoliko ne pređu na stranu pobjednika da će visjeti kao rumunjski diktator, ubacili u redove hrvatske vojske i policije, te tek sada "probudili svoje spavače" i ono što su učili u prvom razredu Udbaše škole sada primjenjuju: kako podmetnuti, nagazati, osramotiti, pa ako treba i – ubiti.
Nemoguće je da svakim danom ljudi nestaju kao "slama ili sijeno", da se događaju sumnjive prometne nesreće, a još je nevjerojatnije da je čak oko 3.000 hrvatskih branitelja izvršilo suicid, a da nitko, ali nitko nije ozbiljno istraživao kako je moguće da je toliko ljudi koji su prošli gotovo sva bojišta odjednom "poludjelo" i ubilo se!
Najnoviji slučaj Kristine Ćurković, bez obzira kako će završiti, zvoni na uzbunu, ali bojimo se da je već sada pet iza dvanaest!
Sutra, vrlo lako se može dogoditi, nestat ćete i vi! /Mladen Pavković/