Ne glasujete li za ulazak u Europsku uniju nećete dobiti mirovine, prijetila je prije dvije godine hrvatskim građanima šefica diplomacije Vesna Pusić. Šturim i površnim referendumom Hrvati su doista odabrali Europu kao dio svojega puta, a prije točno dvije godine taj veliki korak za našu malu zemlju zalijevali smo šampanjcem čekajući to neko novo i bolje sutra, o kojem su nam pričali i koje su nam obećavali bez prevelikog truda. S političkih pozornica o napretku brujali su predstavnici vlasti i oporbe, ali i sve viđenije ličnosti u zemlji, a svaki euroskeptik brzo bi i bjesomučno bivao ugašen proglašavajući ga nepoželjnim jer eto ne želi dobro Hrvatskoj.
Naša Hrvatska u toj slavljeničkoj noći sukladno obećanjima očekivala je mnogo. Prema tvrdnjama političara u protekle dvije godine na stolovima svih nas trebao je biti kavijar, šampanjac. Ma uostalom što god tko voli. Telefoni diljem zemlje trebali su zazvoniti poput crkvenih zvona, a sukladno tome trebao se početi smanjivati broj nezaposlenih. Jer telefonom nas nazivaju poslodavci i investitori koji su došli s Europom da bi nama i našoj djeci ponudili bolje sutra. I mlade je Europa trebala zaustaviti na polazištima u neki bolji svijet jer eto Hrvatska je ušla u Europu. Svim zaposlenima plaće su naglo trebale skočiti, a umirovljenici su po kazivanjima političara umjesto u koš za smeće trebali pohrliti u trgovačke centre u kojima su eto trebali rasipati ogromne mirovine.
Cijela Europa trebala je jesti samo naše poljoprivredne proizvode, a mlijeko se, umjesto po ulicama, kao što je to do tada bilo, trebalo izliti po europskim tržištima. Međutim, medalja ima dvije strane pa je stvarnost prosječnog, ali europskog Hrvata i danas prilično sumorna i teška. Tisuće građana diljem zemlje javlja se na oglas za jedno radno mjesto u nadi da natječaji nisu namješteni. Mladi u Hrvatskoj žive sve lošije te svoju sreću traže u nekim zemljama kojima je Europa doista donijela nešto dobro. Umirovljenici i dalje kopaju po smeću, a umjesto našeg domaćeg mlijeka mi jedemo njihovu jeftinu hranu upitne kvalitete. Ni nakon dvije godine ništa se nije promijenilo. Naša Hrvatska jedna je od najzaduženijih članica Unije, prehrambeni proizvodi su poskupili, pala je proizvodnja mlijeka i ostalih poljoprivrednih proizvoda, porastao je uvoz, a rekorderi smo i po broju siromašnih premda vladajući trube da smo izašli iz recesije.
Naša mala zemlja svrstala se među europske zvijezde. Ne zvuči to baš privlačno kada znamo što nas je sve dočekalo pod onom jednom zvijezdom. Sreća u nesreći je ta što su europske zvijezde žute boje. Urediti se nismo znali sami pa su nas uredili oni. To vam je isto kao da imate toliko dobrog susjeda koji u vašem dvorištu okopava vaš krumpir, a vi znate da to nije džabe jer ćete ga nakon kopanja morati počastiti makar hladnim pivom. Naš dobri susjed, odnosno EU, uredila je naše pravosuđe, socijalu,gospodarstvo ma sve što je trebalo, a mi smo ih za uzvrat ”počastili” prošekom, marmeladama, džemovima, pekmezima, privatizacijama i svim ostalim što god su zatražili. I kada je mlada bila spremna za bal, odnosno mi za EU oni nas primiše. Baš kao što gazda prima promrzlog psa koji grebe pred vratima.
I hrvatski političari skeptični su prema hrvatskom članstvu u Uniju te onime što smo postigli. Za naš portal o tome je među ostalim progovorio Danijel Srb. Njegovi pravaši od početka su se protivili ulasku u EU, a danas se kažu vidi da su bili u pravu. “Tvrdili smo da od toga nećemo imati nikakve koristi i to je tako. Više plaćamo članarinu nego što povlačimo novaca iz EU fondova. Kada bi uspjeli povući više novaca iz fondova time ništa nismo napravili. Nije to pitanje samo omjera izvlačenja, to je lažno.
Pitanje je na što se taj novac troši i je li to primarni interes Hrvatske. To je najveća šteta. Mi imamo posljedice od ulaska u Uniju, a prva od njih su migranti koje ćemo prema rasporedu morati zaprimiti. Onda se postavlja pitanje je li to sve skupa bio dobar projekt”, kaže Srb naglašavajući da se loše pregovaralo te da se u EU išlo glavom bez obzira jer se time želio stvoriti dojam političkog uspjeha kojim je napravljena velika šteta. “Ulazak u EU ne vidi se na hrvatskom gospodarstvu i poljoprivredi. Boljeg nema ničega, ali zato ima lošijeg. Sve skupa bila je jedna prevara hrvatskih birača i državljana iza koje sadašnja i bivša vlada jer su bili jednodušni u odluci da Hrvatska to treba napraviti”, pojasnio je pravaš.
I sindikalist Ozren Matijašević ne vidi nikakvu pretjeranu korist od toga što je Hrvatska članica EU. No, ne krivi za to Europu već naše političare. “Pomak na žalost ne osjećamo. Dapače, situacija je lošija. No, to ne možemo pripisati članstvu u EU nego isključivo nekvalitetnoj hrvatskoj vladi i ukupnoj nam politici. Te dvije godine obilježile su nepotrebne rasprave uglavnom o prošlosti kako vlade, tako i vodeće opozicijske stranke. A činjenica je da nam se gospodarstvo u dvije godine nastavilo rastakati, a mali i srednji poduzetnici još su više pritisnuti te se nastavio odljev radno-aktivnog stanovništva iz zemlje. S obzirom da već par mjeseci za redom jedan izuzetno negativan trend mijenjaju pozitivne statističke brojke, to je kratko razdoblje, ali te brojke daju naznaku da bi mogla svanuti bolja vremena na ovim prostorima. Tržište od 500 tisuća ljudi i potencijal kojega Hrvatska uz poljoprivrednu proizvodnju te turistički potencijal ima uz pametnu politiku može dovesti do toga da naša zemlja ima benefit od članstva u EU”, opsežno je obrazložio Matijašević.
Europarlamentarka Ruža Tomašić još je jedna na listi nezadovoljnih. “OD ulaska u EU nismo dobili ništa. Pokazalo se da za to nismo spremni, baš kao što sam svojedobno i govorila. Ja sam se zalagala za ulazak u EU, ali ne u onom trenutku. Nismo iskoristili niti lipu iz fonova, a za to su odgovorna nadležna ministarstva koja umjesto podobnih moraju na rukovodeće pozicije dovesti sposobne. Dok se to ne dogodi nećemo imati koristi od Europe. Sigurno da su za ovakvo stanje odgovorni i oni koji su vodili pregovore, ali i ljudi koji su na vrat, na nos potpisali sporazum ne vodeći računa o njegovim posljedicama i obvezama koje EU sa sobom nosi”, zaključila je Tomašić.