ZDRAVKO TOMAC: Kako me svrstao u opasnost te potom i lustrirao dubrovački biskup Mate Uzinić

Dakle, Dubrovačka biskupija svrstala me u opasnost koja može ugroziti dobar ugled Katoličke Crkve, te je na određeni način i mene i moju knjigu lustrirala kao politički nepodobne  kojima treba uskratiti mogućnost javnog nastupa u prostorijama koje služe za javno iznajmljivanje. U bivšem komunističkom sustavu više puta sam bio lustriran i onemogućavano mi je javno nastupannj i djelovanje. Na žalost, i nakon stvaranja samostalne i suverene hrvatske države i njezine obrane u kojoj sam kao bitan čimbenik sudjelovao od početka do danas, također sam više puta od sadašnje vlasti, a osobito Ive Josipovića faktično lustriran jer pod njegovim pritiskom i utjecajem onemogućeno mi je objavljivati u glavnim medijima i nastupati na javnoj televiziji.

Mogu reći da sam već navikao da me se lustrira iz javnog života, ali nisam se navikao da mi se to dogodi i od dijela Katoličke Crkve. Zato sam na promociji u Dubrpvniku javno izrazi svoje žaljenje i neslaganje s takvim nedemokratskim postupkom Dubrovačke biskupije. Mislim da je Dubrovačka biskupija napravila i sebi veliku štetu, a ne samo meni jer je prekršila neka temeljna demokratska pravila prilikom iznajmljivanja prostora za održavanje javnih manifestacija. U pravnoj i demokratskoj državi svaki javni prosto mora se svakom korisniku, koji ga zatraži, pod istim uvjetima iznajmiti. Svaka selekcija, i politička i ideološka procjena tko je podoban a tko nije podoban da mu se iznajmi javni prostor vraćanje je na stara 'olovna' vremena kada su ideološke partijske  komisije ocjenjivale čija se knjiga ne smije promovirati, kome se može iznajmiti javni prostor, a kome se ne smije iznajmiti. Biskupija se očito uplašila javnog predstavljanja moje knjige već i zbog činjenice da se zove 'Crveni predsjednik' te je brzopleto tu knjigu stavila na indeks, kao što ju je stavio i tadašnji predsjednik Josipović nazvavši me 'luđakom' i 'bolesnikom', a moju knjigu knjigom mržnje bez ijednog argumenta kojim bi te teške diskvalifikacije dokazao.

Govorenje istine ne može biti mržnja. Već sam više puta rekao da je moja knjiga govorenje istine i da sam spreman ispričati ako mi se dokaže da sam napisao bilo koju neistinu, te sam pozvao na javni dijalog i prof. Josipovića i sve koje on odredi iz svog Stožera da javno odgovorim na njihove prigovore knjizi. Nisam ja proglasio Josipovića crvenim predsjednikom niti sam ga optužio za 'crvenjenje Hrvatske.'  On je to sam učinio u predizbornoj kampanji kada je rekao da će se cijela Hrvatska crveniti. On je to sam u pet godina mandata sustavno provodio i ja sam samo opisao citirajući njegove izjave i navodeći postupke kako je to radio. Zato mislim da je biskupija pogriješila što se uplašila istine o kojoj pišem i što je otvoreno stala na stranu Ive Josipovića.

Ustvari, onemogućavajući promociju moje knjige, kako se Biskupiji ne bi moglo prigovoriti političko svrstavanje, Biskupija se čvrsto svrstala uz Ivu Josipovića. Moram priznati ako sam zbunjen postupcima Dubrovačke biskupije. Mnogi mi kažu da sam naivan jer da je biskup Mate Uzinić već više puta javno pokazao da brani i podržava Josipovićevu politiku pa i njegovu drugu predsjedničku kandidaturu te navode podatak kako je namjeravao pozvati Ivu Josipovića da pozdravi desetke tisuća mladih katolika u Dubrovniku što ipak nije učinio jer su ga uspjeli od toga odgovoriti kolege biskupi iz drugih biskupija.

Zbunjen sam i zbog toga što sam prije šest mjeseci u prostorijama koje su mi sada uskraćene promovirao svoju knjigu 'Peta haška kolona i njene žrtve' uz nazočnost biskupa Mate Uzinića, s kojim sam vrlo srdačno razgovarao i koji nije imao nikakve primjedbe niti na moju knjigu niti na tijek promocije. Zbunjen sam i zbog toga što je moja knjiga 'Crveni predsjednik' promovirana na Kaptolu u Zagrebu pred više od 1200 ljudi, među kojima su bila i četiri biskupa i mnogo svećenika, časnih sestara i fratara. A jedan od promotora bio je Vlado Košić, sisački biskup.

Zbog svih tih razloga na promociji knjige pred prepunom velikom dvoranom u hotelu Lero u Dubrovniku, i pred nekoliko svećenika, časnih sestara i fratara koji se nisu uplašili da će dolaskom na promociju biti politički svrstani i diskreditirani, javno sam izrazio neslaganje s postupkom i svoje veliko žaljenje. Na promociji je pročitan i ulomak iz moje knjige u kojem branim od neopravdanih napada biskupa Matu Uzinića zbog njegovog govora u Bleiburgu, koji je izazvao i brojna neslaganja uz brojne podrške. Cijela moja knjiga zalaže se za ekumenizam kao spas čovječanstva i za obnovu kršćanskih vrijednosti. Knjigu završavam pogovorom pod naslovom 'Ključno pitanje čovjeka i čovječanstva – odnos prema Bogu'.

Evo što sam napisao o biskupu Uziniću:

„Stvoreni su lažni mitovi o tome kako se stare ideološke podjele prenose na nove generacije. Simboli tih podjela su Jasenovac i Bleiburg. Propovijed biskupa Mate Uzinića na komemoraciji u Bleiburgu izazvala je veliku pozornost. Njegova propovijed dobila je  veliku podršku, ali je biskup bio izložen i teškim kritikama i od strane 'crnih' i 'crvenih' koji ne žele pomirbu. Bez obzira na te kritike, propovijed biskupa Uzinića je ne samo značajan događaj nego može biti i prekretnica u hrvatskom društvu. Biskup Uzinić je između ostalog rekao: „Do objektivnog odnosa prema svojoj prošlosti možemo doći ako budemo sposobni vidjeti ne samo 'svoje' žrtve  'tuđe' zločine,  nego i 'svoje' zločine i 'tuđe' žrtve.“

Zatim je biskup Uzinnić uputio glavnu poruku sljedećim riječima:

„Završimo konačno Drugi svjetski rat! Prestanimo se već jednom ponašati kao sinovi i kćeri ustaša i partizana i na druge gledati kao na sinove i kćeri ustaša i partizana! Ma, prestanimo jedni drugima biti neprijatelji, a postanimo jedni drugima braća i sestre! I svi zajedno prionimo oko toga da se sučimo s problemima sadašnjosti, kako svojim sinovima i kćerima ne bismo ostavili naslijeđeni balast prošlosti koji nas je dijelio i dijeli, nego priliku za bolju zajedničku budućnost.“

Biskupov poziv je human i dobronamjeran i treba ga podržati. Ali treba uzeti u obzir da je potrebno mnogo toga promijeniti da ideološki podijeljen hrvatski narod na 'udbaše' i 'ustaše' postane jedinstven narod i da se usmjeri na sadašnjost i budućnost i na rješavanje ogromnih problema koji prijete čak i nestankom hrvatskog naroda.

Da bi postali od ideoloških neprijatelja ponovno braća i sestre jedinstvenog naroda, potrebno je utvrditi istinu i o Jasenovcu i Bleiburgu i istinu o NDH ali i komunističko-titoističkom totalitarnom sustavu u kojem smo živjeli. Dakle, nije jednostavno zaboraviti prošlost i okrenuti se sadašnjosti i budućnosti jer nema budućnosti bez oslonca na prošlost. Svakako da je važno usmjeriti sve svoje snage na završetak ideoloških i drugih ratova među Hrvatima. Pomorba i oprost moraju biti obostrani. Još je Franjo Tuđman, ne samo svojim pozivom na pomirbu, nego i provođenjem političke pomirbe na djelu, stvorio pretpostavke za stvaranje samostalne suverene hrvatske države.“

I dalje podržavam biskupa Uzinića i većinu njegovih stavova koje je u svojoj propovijedi u Vukovaru ponudio kao izlaz iz krize za hrvatsko društvo. Međutim, imam jednu primjedbu i zamolbu. Mislim da bi i biskup Uzinić trebao, kao i svi mi, uskladiti riječi i djela, ne bio smio tretirati predsjednika države kao 'svetu kravu' koju treba štititi od bilo kakve kritike te bi morao promijeniti praksu svoje Biskupije da si uzima za pravo da ao nekadašnje ideološke partijske komisije ocjenjuje pdobnost ili nepodobnost knjiga i autora tih knjiga. To tim više što je po mom mišljenju, ishitren postupak Biskupije, odmah iskorišten od Jutarnjeg lista i drugih medija, da se i taj slučaj iskoristi za obnavljanje ideoloških sukoba. Jutarnji list odmah je podržao biskupa, a mene se prikazalo kao bivšeg potpredsjednika SDP-ove Vlade koji se 'preobratio u ljutog desničara'. Nikada nisam bio ni ljuti ljevičar ni ljuti desničar, nikada me nije u mom životu vodila ni crvena ni crna nit, nego samo domoljublje.

U želji da izgradimo demokratsku prosperitetnu Hrvatsku, smatrao sam da je izuzetno važno da se kritički analizira lik i djelo svih hrvatskih predsjednika jer narod i u dobru i u zlu slijedi i oponaša svoje predsjednike. Zato sam i napisao tri knjige i predsjedniku Tuđmanu, dvije o predsjedniku Mesiću, i sad ovu zadnju, i o predsjedniku Josipoviću. Kroz njihovu politiku prikazao sam i analizirao bitne političke procese u Hrvatskoj te se moja knjiga ne može svrstati u neku dnevnu politiku, kako ju svrstava Dubrovačka biskupija.

PREPISKA S BISKUPOM MATOM UZINIĆEM

Procesom mog obraćenja imao sam veliku podršku vjernika i velikog dijela Katoličke Crkve i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Ta podrška mnogo mi je značila i pomoglo mi je svladati neke sumnje i velike teškoće pa i dvojbe.

Najviše mi je pomogao don Vinko Puljić koji je bio faktički moj duhovnik, koji me vodio u procesu obraćenja, koji me odveo u katedralu na grob Alojzija Stepinca da se pomolimo i da zatražim oprost ne za ono što sam zgriješio nego što je kardinalu napravila politička opcija kojoj sam u jednom dijelu svog života pripadao. Posebno zahvaljujem kardinalu Josipu Bozaniću s kojim sam u više navrata imao duge razgovore. Zahvaljujem i pokojnom kardinalu Franji Kuhariću koji je bio duhovna i moralna podrška ne samo meni nego i Vladi demokratskog jedinstva.  Zahvaljujem i kardinalu Vinku Puljiću i banjalučkom biskupu Franju Komarici i mostarskom biskupu Ratku Periću. Posebno zahvaljujem biskupima u Hrvatskoj koji su promovirali moje knjige i pisali tekstove o mom obraćenju. Gospićko-senjski biskup Mile Bogović promovirao je dvije moje knjige, a sisački biskup Vlado Košić čak tri moje knjige. Zadarski nadbiskup Želimir Puljić i riječki nadbiskup Ivan Devčić promovirali su ili pisali recenzije mojih knjiga. Veliku podršku davali su mi i biskupi varaždinski Josip Mrzljak, pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaić te šibenski biskup Ante Ivas.

Jedno vrijeme veliki utjecaj na mene i moje obraćenje imao je karizmatik Zlatko Sudac, koji je također promovirao moje knjige. Moje druženje sa Zlatkom Sudcem otvorilo mi je nove vidike u poimanju vjere kao ljubavi. I mnogi drugi svećenici, fratri i časne sestre davali su mi podršku na mom putu. Posebno zahvaljujem uredništvu Katoličkog tjednika u Sarajevu u kojem već pet godina pišem kolumne te uredništvu Naših ognjišta i mnogim drugima.

Međutim, nisu mi svi davali podršku, bilo je i onih koji nisu vjerovali u moje obraćenje koji su me žestoko napadali, koji su tvrdili da nisam pravi katolik nego politički katolik. Zbog toga sam s nekim fratrima i svećenicima i biskupima vodio javnu raspravu, čak sam i pisao kolumnu o crvenim fratrima odnosno o onoj struji koja se suprotstavlja svakom društvenom djelovanju Crkve, koja želi Crkvu zatvoriti u sakristiju, kojoj smeta što Crkva pokušava dati odgovore na dvojbe vjernika kako se snaći i kako djelovati u društvu.

Zbog takvog mog stava i mojih iskustava odlučio sam javno reagirati na uskraćivanje mogućnosti da promoviram svoju knjigu u prostoru Dubrovačke biskupije koji između ostalog služi i za promocije knjiga. Tekst koji objavljujem u ovoj knjizi i koji sam inače objavio pod naslovom „Kako su me lustrirali u Dubrovačkoj nadbiskupiji“ popraćen je i pismom biskupu Mati Uziniću koji do sada nisam javno objavio. Napisao sam i pismo kardinalu Josipu Bozaniću i biskup Mate Uzinić odgovorio je na moje pismo.

Ta pisma nisam dosad javno objavio i dugo sam se kolebao treba li ih uopće objaviti. Na kraju sam ipak odlučio da ih objavim u ovoj knjizi zato što mislim da su značajna za sagledavanje društvene klime u kojoj živimo.

Osim toga, objavljivanje pisma biskupa Mate Uzinića u kojem se on ne slaže s mojim stavovima prilika je da naša javnost upozna mišljenje druge strane. Dakle, osnovni cilj objavljivanja ove prepiske je potpuna informacija o događaju koji je za mene vrlo značajan, ali mislim i da je značajan za duhvno stanje u Hrvatskoj u kojem još uvijek u dijelu Katoličke Crkve vlada strah da će biti napadnuti i sotonizirani ako sudjeluju u društvenom životu. Stoga ovu prepisku objavljujem jer sam i dalje uvjeren da silna sotonizacija djelovanja Katoličke Crkve u društvenom životu nije prestala.

Iz odgovora biskupa Mate Uzinića vidljivo je da zabrana promocije moje knjige nije akt uperen protiv mene osobno, nego je rezultat straha da bi Biskupija mogla biti napadnuta što je u svojim prostorima dozvolila promociju knjige koja se zove 'Crveni predsjednik“. Ispričavam se biskupu Mati Uziniću što objavljujem našu prepisku. A objavljujem ju jer sam uvjeren da ona koristi i biskupu Mati Uziniću i Katoličkoj Crkvi u Hrvata, jer nema nam drugog puta nego i na djelu suprotstavljati se pritiscima koji žele sotonizirati svaki pokušaj Crkve da sudjeluje u društvenom životu. Pisma koja slijede objavljujem u cjelini i bez ikakvih dodatnih objašnjenja.

MOJE PISMO KARDINALU JOSIPU BOZANIĆU

Poštovani gospodine kardinale Bozaniću,

Evo, prošlo je dosta vremena od našeg susreta i našeg razgovora. U međuvremenu ste primili branitelje stopostotne invalide i dali im podršku, na čemu Vam iskreno zahvaljujem.

Bio sam na Dan sjećanja na Vukovar u posjetu „šatoru“ našim braniteljima da im dam podršku i da ih ohrabrim i zamolim ono što ste i Vi radili, da nađu načina kako da dostojanstveno završe ovaj prosvjed prije izbora. I dalje mislim da ste Vi jedina osoba koja može posredovati kako bi se sve završilo na dobrobit i branitelja i našeg naroda.

U međuvremenu bio sam u nekoliko gradova i promovirao moju knjigu i govorio o aktualnoj situaciji u Hrvatskoj. U tom svom radu sam naišao i na neke poteškoće i na neka reagiranja koja sam teško podnio, koja su me dosta ožalostila i pogodila. To se posebno odnosi na postupak gospodina biskupa Uzinića, koji mi je onemogućio javni nastup u javnom prostoru Dubrovačke biskupije i to nakon vrlo uspješne promocije moje knjige na Kaptolu u Zagrebu.

Izrazio sam na promociji, u jednom dubrovačkom hotelu svoje žaljenje zbog tog postupka. Postupak biskupa doveo je do prave hajke protiv mene. Dubrovački mediji su uskratili bilo kakvu najave promocije u hotelu. A poslije promocije su organizirali pravu hajku na mene, kao navodno ekstremnog desničara. U to se uključio odmah Jutarnji list, koji je i Vas žestoko napao i uskratio Vam pravo da primite branitelje, što ću posebno komentirati u jednom članku koji ću Vam kasnije poslati.

Šaljem Vam svoj odgovor na na postupak biskupa Uzinića pod naslovom „Kako su me lustrirali u Dubrovačkoj biskupiji“.

Šaljem Vam i osobno pismo koje sam poslao biskupu Uziniću, koje neću javno objaviti ili bilo kome drugom poslati, osim što ga šaljem Vama radi Vaše informacije. Ne očekujem nikakvu Vašu intervenciju jer ona nije potrebna.

Još jedanput Vam zahvaljujem na svemu što činite u ovim teškim trenucima, ne samo za vjernike nego i za sve ljude, a pogotovo ta naš hrvatski narod.

Srdačn Vas pozdravljam,

Vaš Zdravko Tomac.

MOJE PISMO BISKUPU MATI UZINIĆU

Dubrovački biskup msgr. Mate Uzinić

Dubrovačka biskupija

Poštovani gospodine biskupe Uziniću,

Šaljem Vam svoj odgovor, koji će biti uskoro javno objavljen, u kojem obrazlažem svoje žaljenje i neslaganje s Vašim postupkom kada ste mi uskratili mogućnost da javno, demokratski, otvoreno i argumentirano progovorim o bitnim pitanjima hrvatskog društva. Iz mog odgovora ćete vidjeti zašto ste me jako ožalostili, a mogu reći na neki način i povrijedili, svojim postupkom jer ste me posredno proglasili potencijalnom opasnošću za nanošenje štete Vašoj Biskupiji odnosno Katoličkoj Crkvi. Ja Vam ne uskraćujem pravo da štitite od svake kritike Ivu Josipovića, ne uskraćujem Vam pravo da ga podržavate i u budućoj kandidaturi, ali mislim da nije u redu da uskraćujete meni pravo da javno iznosim svoje mišljenje. Poštujem Vaše pravo ali tražim da i Vi poštujete moje pravo kao što ćete vidjeti iz odgovora u prilogu.

Gospodine biskupe, u demokratskoj hrvatskoj državi, koju sam godinama i osobno izgrađivao, ne mogu se složiti da si bilo tko uzima za pravo da postupa kao nekadašnja Ideološka komisija Centralnog komiteta koja mi je u bivšem sistemu na isti način zabranjivala javno djelovanje proglašavajući me politički nepodobnim. Jer, bez obzira na Vaše, čak i dobre namjere, Vi ste mene lustrirali i nanijeli i veliku štetu. Vi ste suprotno onom što javno govorite, zalažući se za pomirbu, na žalost, na djelu i ovim postupkom, dali povoda onima koji nisu za pomirdbu poput npr. Jutarnjeg lista, da me izvrijeđaju i žestoko napadnu kao nekakvog krajnjeg desničara a Vas uzdignu na pijedestal, prvog i jedinog pravog biskupa u Hrvata. Kada se pisanje Jutarnjeg lista poveže s pisanjem gospodina Beškera, koji je osporio pravo kardinalu Bozaniću da razgovara sa stopostotnim invalidima, kada je kardinala Bozanića i druge biskupe proglasio ustašama, ipak se morate zamisliti je li Vaš postupak bio ispravan ili ne.

Mislim, da nije bio ispravan i da nitko u demokratskoj Hrvatskoj tko iznajmljuje javni prostor ne smije praviti liste podobnih i nepodobnih autora, knjiga i tema.

Molim Vas da pročitate moju knjigu, jer ćete vidjeti da sam Vas čvrsto podržao u Vašim nastojanjima, zbog kojih ste bili kritizirani, kada ste se javno zalagali da konačno završimo stare ideološke ratove i da budemo svi braća i sestre. Ali gospodine biskupe, procijenite jeste li prema meni postupili kao prema bratu, jeste li prema meni postupili kao prema vjerniku ili ste dali priliku onima poput Jutarnjeg lista da na temelju Vašeg postupka nastoje razjediniti i Crkvu i hrvatski narod. Dakle, od Vas očekujem, upravo zato što Vas cijenim kao intelektualca i biskupa, da uskladite svoje riječi sa svojim djelima. Očekujem od Vas da ćete prestati praviti liste podobnih i nepodobnih knjiga i autora i da ćete pod istim uvjetima svima davati na korištenje Vašu prelijepu dvoranu Ivana Pavla II.

Ovo pismo koje sam Vam uputio,  neću javno koristiti. Radi informacije, uputio sam ga jedino kardinalu Josipu Bozaniću, jer sam nakon izlaska moje knjige imao s njim dugi razgovor u četiri oka u kojem mi je kardinal čestitao i zahvalio na mom radu za domovinu i širenje kršćanskog morala, pa se smatram moralno obveznim izvijestiti kardinala Bozanića o svemu.

Srdača pozdrav,

prof.dr.sc. Zdravko Tomac

Poštovani gospodine prof.dr.sc. Tomac, zahvaljujem na Vašem pismu i istovremeno izražavam žaljenje zbog Vaše interpretacije obrazloženja odluke koje je upućeno izdavačkoj kući Tkanica, osobito jer poštujem i Vas i Vaše političko djelovanje.

Stav Dubrovačke biskupije da dvoranu Ivana Pavla II. Nećemo ustupati nikome za događanja koja su povezana s aktualnom dnevnopolitičkom situacijom i osobama koje se bave politikom ste protumačili tako da Vas je  „Dubrovačka biskupija svrstala... u opasnost koja može ugroziti dobar ugled Katoličke Crkve“, a onda na temelju te postavke zaključili da je Biskupija Vas i Vašu knjigu“lustrirala kao politički nepodobne kojima treba uskratiti mogućnost javnog nastupa u prostorijama koje služe za javno iznajmljivanje.“

Međutim, iz obrazloženja je jasno vidljivo da su razlozi zašto smo uskratili promociju Vaše knjige to što se bavi aktualnom dnevnopolitičkom situacijom, a želja je Dubrovačke biskupije da ne bude svrstana uz određene političke opcije. Isto bismo postupili i s bilo kojom drugom knjigom koja se bavi aktualnom dnevnopolitičkom situacijom, bez obzira kojoj političkoj opciji pripadala, osobito u vremenu neposredno prije političkih kampanja.

Žao mi je što mene i Dubrovačku biskupiju, odnosno kako kažete  u Vašem javnom odgovoru, „ishitren postupak  Biskupije“, uspoređujete s Ideološkom komisijom Centralnog komiteta. Dubrovačka biskupija ne pretendira na pravo da bilo kome zabranjuje javno djelovanje. Dvorana Ivana Pavla II vlasništvo je Dubrovačke biskupije, koja se koristi u prvom redu za pastoralne aktivnosti biskupije, a kada je to moguće i za iznajmljivanje. Podsjećam da smo u prostorima Dubrovačke biskupije i ranije imali događanja koja su potaknula polemike na tu temu, a zbog čega se još čvršće želimo držati postavljenog načela.

Žao mi je što i nas nepravedno okrivljujete za pisanje Jutarnjeg lista. Dubrovačka biskupija nije nikome dala vijest o tome da  Vaša knjiga nije mogla biti promovirana u dvorani Dubrovačke biskupije. Vijest o tome svoj izvor ima u Vašem govoru na promociji u dvorani hotela Lero. Dakle, ako je netko kriv onda ste to Vi, a ne Dubrovačka biskupija.

Žao mi je, na kraju, što ste nas Vašom interpretacijom naše odluke svrstali, čak i u spomenutom javnom odgovoru, na stranu jedne jedne političke opcije, u ovom slučaju na stranu politike Iva Josipovića i njegove nove predsjedničke kandidature. To me žalosti tim više jer se ponovno krivo interpretira poziv poziv predsjedniku Republike na SHKM u Dubrovniku i time mene krivo svrstava uz određemnu političku opciju, što je u suprotnosti sa svim mojim nastojanjima.

Naime, Predsjednik je bio pozvan da bude sudionik kao i drugi političari, poput Župana, Gradonačelnika i načelnika općina, ali nije trebao dobiti priliku „pozdraviti desetke tisuća mladih katolika u Dubrovniku“.

Od poziva sam odustao nakon što su me neki od kolega upozorili da se nalazimo u izbornoj godini i da bi se to moglo razumjeti kao sudjelovanje u njegovoj predsjedničkoj kampanji.

Unatoč svemu, na kraju Vam želim reći da i dalje cijenim Vaš rad, a o Vama ću se truditi zadržati onakvo mišljenje kakvo sam stekao prateći Vaše političko djelovanje i trud oko dobra našeg hrvatskog naroda kroz posljednjih dvadesetak godina.

S poštovanjem uz blagoslov Gospodinu!

Mate Uzinić, dubrovački biskup!