PIŠE: Željko DominisMeđutim, sada kada iz Slovenije i Mađarske stižu poruke kako bi hrvatsko primanje u Schengensku zonu moglo biti zapriječeno, prepreke ulasku Hrvatske u Schengen leže i u porastu euroskepticizma unutar EU, strahu od imigranata, kao i u sve češćim pozivima ozbiljnih političkih krugova o revidiranju, pa čak i suspenziji, Schengena.
Europska komisija će naredne godine poslati u Hrvatsku misiju za evaluaciju, i cijeli proces trebao bi trajati oko godinu dana, do kada bi Komisija trebala dati mišljenje o tehničkoj spremnosti. Nakon toga bi Vijeće EU trebalo usvojiti odluku, iako raspoloženje oko širenja Schengena trenutačno unutar EU nije osobito pozitivno.
Naime, smatra se kako nije dovoljno ispuniti samo formalne tehničke preuvjete kao što su nadzor granica, kontrola putnika, sigurnost dokumenata i postojanje efikasnog sustava, nego se države koje pristupaju 'Shengenu' i dalje moraju dokazivati u borbi protiv organiziranog kriminala i korupcije. Dakle nije sve u radu policije, gleda se i 'općenitije' stanje u pravosuđu.
GODIŠNJICA SHENGENAOve je godine obilježena 30. godišnjica potpisivanja Schengenskog sporazuma. U malom mjestu u Luksemburgu, sa samo 600 stanovnika, na tromeđi s Belgijom i Njemačkom, sadašnji lideri EU upozorili su na štetnost poziva na ukidanje Schengena, koji smatraju jednim od najvećih uspjeha u povijesti europskih integracija. Taj sporazum su Luksemburg, Nizozemska, Belgija, Francuska i Njemačka potpisale 1985., a Amsterdamskim je ugovorom Schengen postao zajedničkom pravnom stečevinom EU.
Sada zona slobodne trgovine obuhvaća 26 država, od kojih 22 zemlje EU te Švicarsku, Lihtenštajn, Island i Norvešku – koje nisu u EU, ali su u Schengenu. Izvan Schengena su ostale Velika Britanija i Irska jer su se za to izborile, te Bugarska, Rumunjska, Cipar i Hrvatska, koji još trebaju ispuniti uvjete da bi ušli u tu zonu. U takvim okolnostima, dok se Bugarsku i Rumunjsku (ne)opravdano drži izvan Schengena, nije realno očekivati da će Hrvatska biti primljena, a te dvije države, koje su u EU ušle šest godina prije, biti ostavljene i dalje na čekanju.
'SLUČAJ PREVLAKA'
Prevlaka se u posljednje vrijeme spominje samo u kontekstu aktualne izbjegličke krize, međutim i oko tog pitanja stižu oprečne informacije iz Vlade. Nakon što je ministar unutarnjih poslova, Ranko Ostojić, rekao kako su radovi na Prevlaci u punom jeku, premijer Zoran Milanović tvrdi da prihvatnog centra nema i da ga tamo - neće biti.
Pri tome nitko ne spominje kako bi, ukoliko u međuvremenu ne riješimo granični spor sa Crnom Gorom oko južne granice, 'Protokol o privremenom režimu razgraničenja Hrvatske i Crne gore na Prevlaci', koji je potpisan još koncem 2002. godine, mogao predstavljati ključnu prepreku za ulazak Hrvatske u Schengen.
Naime, članak 27. tog Protokola glasi:
Stavak 1.
'Stranke protokola su suglasne da se u razdoblju od 1. travnja do 31. listopada ne obavlja granična kontrola (carinska i policijska) osoba i plovila u nautičkom turizmu, razonodi i športu na području mora od rta Žiganat do rta Veslo, te do crte koja spaja rt Konfin i rt Đurov Kam, uz pravo pristupa pripadajućim obalama, pod uvjetom da imaju prebivalište ili da su prethodno obavili prijavu boravka nadležnom tijelu pograničnih općina stranaka protokola te da istog dana napuštaju navedeno područje.
Stavak 2.
Stranke protokola suglasne su da se u području, razdoblju i pod uvjetima utvrđenim u stavku 1. ovog članka, dopusti rekreacijsko-športski ribolov državljanima stranaka protokola i trećih država, u skladu s režimom predviđenim u članku 8. ovog Protokola.
PROTOKOL IZVAN SNAGE
Postavlja se pitanje kako Hrvatska može pristupiti (i biti u) Shengenu kad je bilo i još je uvijek dozvoljeno crnogorskim građanima pograničnih općina (npr. građanima Herceg Novog) i strancima (npr. nautičarima), koji su obavili prijavu boravka nadležnom tijelu pograničnih općina (npr. u Herceg Novom), bez ikakve granične kontrole doći na Prevlaku u vremenu od 1. travnja do 31. listopada tekuće godine, uz uvjet da istog dana napuste to područje?
Za taj dokument, koji nosi naziv 'Protokol između vlade Republike Hrvatske i savezne vlade Savezne Republike Jugoslavije o privremenom režimu uz južnu granicu između dviju država', u nekim krugovima se tvrdi kako je izvan snage.
Naime, u Protokolu nema službenog datuma koji bi trebao zaključiti kraj privremenog režima, ali se tvrdi kako je neslužbeno dogovoren rok od deset godina, u okviru kojeg je trebalo trajno riješiti granicu, te da je u prosincu 2012. godine istekao taj rok i da je Protokol izvan snage.
Međutim, suprotno tim tvrdnjama, u priopćenju Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH stoji kako rok ne postoji.
'Protokol između Vlade RH i Savezne vlade Savezne Republike Jugoslavije o privremenom režimu uz južnu granicu između dviju država potpisan je 10. prosinca 2002., a od tog datuma taj se ugovor, sukladno njegovim odredbama, nastavio privremeno primjenjivati u odnosima između Republike Hrvatske i Crne Gore. Republika Hrvatska i Crna Gora kroz dvostrane pregovore razmatraju mogućnosti da granica na moru bude utvrđena određenim trajnim rješenjem koje bi uvažilo i zaštitilo interese obiju država. Dakle, spomenuti Protokol na snazi je sve dok ga ne otkaže jedna od ugovornih strana, u ovom slučaju Hrvatska ili Crna Gora', poručili su iz spomenutog Ministarstva.
Tadašnji ministar vanjskih poslova i sadašnji europarlamentarac, Tonino Picula, kaže kako ne može komentirati sadašnje stanje jer nema nikakvih informacija o tome što se radi na tom sporazumu, koji je po njemu odličan i u sklopu kojega treba tražiti i neko trajno rješenje.
'Sporazum je potpisan u vojničkom šatoru iznad Prevlake. Obje su strane htjele da se taj problem zaključi, a to je učinjeno na način da se Prevlaka vratila u ustavnopravni poredak RH, cijelo kopno, i to odmah. Na moru je ustanovljen privremeni režim', naglasio je Picula prisjećajući se potpisivanja sporazuma.
'Te noći, kad sam kao ministar predstavio sporazum na Odboru za vanjsku politiku Hrvatskog sabora, sjednicu je vodio Zdravko Tomac. Ivo Sanader, koji je tada stalno izazivao krizu u Hrvatskoj, digao se i otišao sa sastanka. Rekao je da je sporazum veleizdajnički potez', prisjetio se Picula.
Suprotno Piculi Radovan Pavić sa Fakulteta političkih znanosti o Protokolu kaže:
'U vrijeme objave taj je Protokol izazvao veliku pozornost političke javnosti, a dijelom i njezine pohvale, što se uopće ne može prihvatiti, jer bi svaka potanja rasprava (koja je dosada izostala) jasno ukazala na to da je Protokol umnogome i manjkav, i štetan, i ponižavajući za Republiku Hrvatsku. Zato nakon svih pohvala upućenih Protokolu, kao velikom hrvatskom 'uspjehu' – dolazi neizbježno 'ali'. Protokol je za Hrvatsku skandalozan dokument.'
Da je zbog privremenog režima Hrvatska uskraćena za više od 200 kvadratnih kilometara teritorijalnog mora, te tisuću kilometara epikontinentalnog pojasa, na kojemu, prema procjenama stručnjaka, ima 'crnog zlata', svojedobno je isticao i ekspert za međunarodno pravo dr. Hrvoje Kačić:
'Granica na kopnu nije sporna i cijeli rt Oštro s unutrašnjom uvalom Prevlaka neosporno je hrvatski. Problematična je morska granica, uz hrvatsku obalu na ulazu u Boku, te veliki prostor izvan zaljeva u teritorijalnome moru širine oko 12 nautičkih milja, na koji se nadovezuju epikontinentalni pojas i ribolovno područje'.
Ekspert za međunarodno pravo, akademik, bivši diplomat i bivši predsjednik komisije hrvatske vlade za granice, dr. Davorin Rudolf, o Protokolu kaže da je to za Hrvatsku neprihvatljiv sporazum, te da predstavlja bruku hrvatske diplomacije.
Tko je u pravu: Picula koji je potpisao Protokol, ili stručni krugovi koji ga kritiziraju?
U svakom slučaju sa ovakvim Protokolom teško ćemo ući u Shengen! /Željko Dominis/
