PIŠE: Željko DominisNaime, jedan od najvažnijih uvjeta za podršku novoj Vladi, kako se navodi u priopćenju MOST-a pod naslovom „Isključivi gospodarski pojas jedan od najvažnijih zahtjeva Mosta za podršku novoj Vladi“ (dostupno na
http://most-nl.com/most-nl-inzistirat-ce-na-proglasenju-iskljucivog-gospodarskog-pojasa/), upravo je proglašenje isključivog gospodarskog pojasa: „Most nezavisnih lista privodi kraju pregovore s HDZ-om i SDP-om, a jedan od najvažnijih uvjeta za podršku novoj vladi jest proglašenje isključivog gospodarskog pojasa.
Nedopustivo je da Hrvatska još uvijek nije zaštitila svoj obalni pojas i time propustila očuvati svoja nacionalna bogatstva i dodatno obogatiti svoj državni proračun“.Na pitanje zašto gospodarski pojas Most nije isticao u kampanji, nego ga je kao ključni uvjet za podršku novoj vladi naveo tek u završnici pregovora, predstavnik MOSTA Slaven Dobrović odgovorio je kako smatra da to pitanje nije bilo prešućivano namjerno.
Što to znači valjda samo on zna. „Vremena je bilo malo, čuli smo obrazloženja, odnosno isprike zašto Hrvatska nije proglasila punu primjenu Zaštićenog ekološko ribolovnog pojasa (ZERP) na sve članice UN-a (?), kao što je Italija učinila za svoj dio Jadrana (?).
Dobit ćemo i pisane odgovore pa će biti prilike da javnost vidi razloge za i protiv", kazao je Dobrović nakon petog kruga reformskih pregovora. Kod takvih tvrdnji treba znati da Italija nije proglasila punu primjenu nekakvog svog Zaštićenog ekološko ribolovnog pojasa, jer je Italija u svibnju 2004. godine proglasila svoj arheološki pojas širok 12 milja izvan teritorijalnog mora, a talijanski parlament je 31. siječnja 2006. prihvatio Zakon o zaštitno-ekološkoj zoni u Jadranskom moru koji ne uključuje ribolovnu komponentu kao naš ZERP.
U spomenutom priopćenju MOST-a, među ostalim, stoji i ovo: „Proglašenjem isključivog gospodarskog pojasa država ima primarno pravo izlova uz obvezu cjelovite skrbi za zaštićeno područje dok u skladu s dogovorom s Europskom komisijom samo definira postoji li eventualni višak. Ako on postoji, višak se kroz model kvota prepušta ribarima iz ostalih članica Unije“ što također jednostavno nije posve točno jer je od trenutka kad je Hrvatska postala punopravna članica Unije, područje koje je sada u režimu ZERP-a, postalo dio ribarskih voda Europske unije i na njega se primjenjuje Zajednička ribarska politika Europske unije.
Dakle, ulaskom u EU hrvatsko more postalo je i europsko more, pa u slučaju da Hrvatska sada i proširi svoju jurisdikciju te proglasi puni gospodarski pojas, ograničenja bi, kao i do sada, osjetili jedino ribari izvan EU, što, drugim riječima, znači da bi ribari svake članice EU imali pravo ribariti u tom našem (budućem) gospodarskom pojasu (a to pravo imaju i sada). Naime, gospodarski pojas se, prema UN-ovoj konvenciji o pravu mora, jednako kao i ZERP uvijek proglašava jednostrano, a zatim se provode pregovori sa susjedima o kvotama za izlov ribe do ekološkog maksimuma. Koliki je ekološki maksimum izlova ribe odlučuje zemlja čiji je gospodarski pojas, bila ona članica EU ili ne.
Međutim, ribolovni dio gospodarskog pojasa za zemlju članicu EU znači i to da kvote za izlov ribe raspoređuje Europska komisija, a ne vlada dotične zemlje članice.Ako je to tako postavlja se (logično) pitanje što se onda, u odnosu na sadašnju situaciju, mijenja (bitno) proglašenjem isključivog gospodarskog pojasa? ZERP je aktivirao ekološku i ribolovnu komponentu gospodarskog pojasa, ostavljajući samo korištenje energije valova i postavljanje umjetnih otoka izvan obuhvata odluke.
Dakle, proglašenjem ZERP-a do epikontinentalne granice između Hrvatske i Italije na sredini Jadrana, Hrvatska je stekla određena suverena prava pretežno gospodarske prirode što znači da je time stekla sva prava kao i da je proglasila i gospodarski pojas, osim što ne može graditi umjetne otoke i koristiti se energijom valova, vjetra i morskih struja. Treba se podsjetiti također kako je u dijelu javnosti projekt istraživanja i eksploatacije nafte i plina na Jadranu naišao na veliko protivljenje javnosti pa je 24. rujna 2015. godine Vlada Republike Hrvatske ukinula koncesije za sedam istražnih polja.Kako teritorijalno more Republike Hrvatske obuhvaća površinu od 34 tisuće četvornih kilometara, proglašenje ZERP-a (ili gospodarskog pojasa) Hrvatskoj donosi dodatnih 21 tisuću četvornih kilometara mora, pa je zato proglašenje ovoga pojasa u Jadranu nedvojbeno bilo (i sada je) u skladu s hrvatskim nacionalnim interesima.
Proglašenjem ZERP-a to područje Jadranskog mora nije postalo dio hrvatskoga državnog područja, pa samim tim ni dio carinskog područja Republike Hrvatske, odnosno (sada) Europske unije.Treba naglasiti i to da je ZERP, do ulaska RH u EU, vrijedio (a vrijedi i danas) samo za moćnu japansku, južnokorejsku, tajvansku ili marokansku ribolovnu flotu, ali jednako tako i za „moćnu“ crnogorsku, bosansko-hercegovačku ili albansku flotu, a nije se primjenjivao (a ne primjenjuje se ni danas) za regionalno najjaču talijansku (koja provodi najintenzivniji ribolov u Jadranu), kao i za slovensku. Zašto? Zato što su od proglašenja ZERP-a 2003. godine do ulaska RH u EU, pod pritiskom zahtjeva iz Bruxellesa i pod prijetnjom odgode pregovora o članstvu Hrvatske u EU, sve Vlade predlagale, a Sabor prihvaćao, da se pravni režim ZERP-a Republike Hrvatske ne primjenjuje u odnosu na države članice EU.
Tako su talijanski i slovenski ribarski brodovi mogli (a mogu i danas) slobodno ribariti u području našega ZERP-a, bez mogućnosti nadzora od strane hrvatskih inspekcija i to bez obveze poštivanja hrvatskih propisa o vremenskim i sezonskim ograničenjima ribolova, ribarskim alatima, vrsti, veličini i količini ribe koja se može loviti, te snazi i veličini brodova koji mogu loviti. Naime, naš zakonodavac je pri tome čak propustio obvezati EU ribare da, dok ribare u području našega ZERP-a, poštuju hrvatske propise i mjere o zaštiti i očuvanju ribljih bogatstava.
Te su mjere i propise, međutim, dužni poštovati hrvatski ribari i ribari iz država trećih zemalja (izvan EU), pa možemo reći da se radi o neuobičajenoj diskriminaciji koja naše ribare stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na ribare ostalih zemalja članica EU. Pretpostavimo da je 2003. godine (ili kasnije) umjesto ZERP-a Republika Hrvatska proglasila puni gospodarski pojas, a onda donijela odluku da se primjena istog odgađa na godinu dana, pa onda nakon godinu dana odluku da se isti neće primjenjivati u odnosu na države članice EU do sklapanja „Ugovora o partnerstvu u ribarstvu između Europske unije i Republike Hrvatske“ (za kojeg se znalo da nikad neće biti sklopljen).
Kakva je kod toga razlika u odnosu na stvarno proglašenje ZERP-a i odgode njegove primjene na države članice EU? Što se tiče ribolova ZERP i isključivi gospodarski pojas su, prema mišljenju autora, potpuno identični pojmovi i sve što nam pruža isključivi gospodarski pojas, daje nam i ZERP, samo je primjena upitna.
U tom smislu, kako je zapravo jedina praktična razlika između hrvatskog ZERP-a i isključivog gospodarskog pojasa u posve neaktualnom i zasad sasvim perifernom pravu na proizvodnju energije korištenjem mora, morskih struja i vjetrova, postavlja se pitanje zašto je ovo, iako nije bilo predmetom predizborne kampanje MOST-a, sada u pregovorima za sastavljanje nove Vlade naglo „izvučeno iz rukava“ kao „jedan od najvažnijih zahtjeva Mosta za podršku novoj Vladi?“SDP-ov pregovarač sa MOST-om i (do)sadašnji (tehnički) ministar uprave Arsen Bauk rekao je kako su pregovarački timovi razmijenili mišljenja i međunarodne obveze Hrvatske što se tiče proglašenja isključivog gospodarskog pojasa te dodao da će se „o tome dalje razgovarati“.
U središnjici HDZ-a pregovarač Oleg Butković kazao je kako je postignut visok stupanj suglasnosti oko proglašenja isključivog gospodarskog pojasa. Što to znači valjda samo oni znaju jer iz navedenog nije posve razvidno i nije jasno tko je za ZERP, a tko za gospodarski pojas i u čemu je razlika? Pokušajmo vidjeti tko je (bio) za ZERP, a tko za gospodarski pojas?Kada je SDP-ova koalicijska Vlada 2003. godine predložila proglašenje ZERP-a, tada oporbeni HDZ tome se žestoko usprotivio te su njegovi zastupnici glasovali protiv nazvavši ZERP „čudnovatim kljunašem“. Tako je Republika Hrvatska 3. listopada 2003. godine uspostavila ZERP u Jadranu s odgodom primjene od godine dana. Međutim, kada je koncem 2003. godine HDZ došao na vlast, ne samo da nije proglasio isključivi gospodarski pojas nego je tog i takvog „čudnovatog kljunaša“ ostavio bez „kljuna“ jer je Hrvatski Sabor u svom novom sazivu, s HDZ-ovom većinom, 3. lipnja 2004. izglasao dopunu odluke o ZERP-u na način da se ona ne odnosi na države članice EU.
Dan kasnije, tadašnji državni tajnik Ministarstva vanjskih poslova potpisao je Usuglašeni zapisnik s Trilateralnog susreta Italije, Slovenije i Hrvatske održanog u Bruxellesu 4. lipnja 2004. godine u formi jamstva da se primjena ZERP-a za članice EU suspendira do potpisivanja Ugovora o partnerstvu između Hrvatske i EU. Pri tome treba uočiti da se EU pozvala na taj dokument već 17. lipnja 2004. godine u dokumentu koji se odnosi na „Screening“ za poglavlje „Ribarstvo“ u sklopu pregovora između RH i EU. Time je Vlada RH na određeni način preuzela ovlasti Sabora, te samovoljno pristala na produžavanje suspenzije ZERP-a za države članice EU na praktično neograničeno razdoblje jer je bilo poznato (ili je makar trebalo biti) da se Sporazum o partnerstvu u ribarstvu s EU nikad neće potpisati, jer EU ne potpisuje takve sporazume s državama kandidatima za članstvo.
Usprkos tome, približavanjem datuma izbora u lipnju 2007. godine, Hrvatski Sabor donosi odluku prema kojoj će se ZERP od 1. siječnja 2008. (dakle nakon izbora) početi primjenjivati na sve države, pa i na članice EU (o gospodarskom pojasu ni riječi), premda se znalo da, objektivno, nema mogućnosti provesti takvu odluku jer se Vlada, kako je navedeno i naglašeno, u pisanom obliku ranije obvezala upravo da to neće učiniti sve do potpisivanja Ugovora o partnerstvu između Hrvatske i EU. Kad su prošli izbori Hrvatski sabor nije (očekivano) donio takvu odluku prema kojoj će se ZERP od 1. siječnja 2008. početi primjenjivati na sve države, već je, posve suprotno, donio (sad već četvrtu po redu) odluku o odgodi primjene ZERP-a na članice Europske unije. Vezano za pregovore koji se trenutno vode sa MOST-om oko sastavljanja nove vlade čini se i da su sada i HDZ i SDP suglasni za proglašenje isključivog gospodarskog pojasa. Iz navedenog je razvidno kolika je i kakva nedosljednost naših političara.
Ali, jesu li samo naši političari nedosljedni i prevrtljivi? Ne, nisu, jer je iz navedenog također razvidno da je hrvatski ZERP na Jadranu bio jedna od glavnih prepreka na hrvatskom putu u Europsku uniju. Premda se radilo o ograničenoj varijanti gospodarskog pojasa, ZERP je tada postao prvorazredno političko pitanje, motivirano ponajprije interesima Italije, čija je snažna ribarska flota ovisila o neometanom ribolovu na hrvatskoj strani Jadrana.
Iz Bruxellesa su tada poručivali: „Proglasite li ZERP odgodit ćemo pregovore o članstvu Hrvatske u EU“. Hrvatska je, dakle, bila prisiljena birati između ZERP-a i EU te je od nje zatraženo, ako hoće u EU, da odgodi primjenu ZERP-a sve dok se ne postigne „sporazum u interesu svih strana“.
Sada, nakon ulaska Hrvatske u EU, iz Bruxellesa stiže ocjena kako je „uspostava isključivih gospodarskih pojasa u Sredozemlju dobar način upravljanja resursima koji može pridonijeti održivom rastu“. U studiji, koju je predstavila Europska komisija, navodi se kako „postoje goleme, neiskorištene prilike u Sredozemnom moru, koje bi se mogle iskoristiti upravo uspostavom isključivog gospodarskog pojasa“.
Europska komisija pritom naglašava da „proglašavanje i uspostava pomorskih zona ostaje suvereno pravo svake obalne države na temelju UN-ove konvencije o pravu mora“. Svaki daljnji komentar navedenog autor smatra posve nepotrebnim i suvišnim.