Počela sam s običnim papirom, na kojem sam mu nacrtala znakove za: DA, NE, JOŠ, DOSTA. Već kao beba pogledom na simbol mi je pokazivao što želi. Poslije sam mu sve crtala, a fotografije ljudi i stvari printala s interneta. Pisala sam mu crvenim markerom jer ta boja najbrže dolazi do mozga, prisjeća se majka.
- Mogao je ostati dijete koje ne zna objasniti je li gladan ili žedan, no nisam to mogla dopustiti. Naučili smo ga da se korist onim što ima - govori majka, koja je u T-HT-u zadužena za razvoj informacijskih sustava. I dala je sve od sebe. Za svaki razred sinu Denisu je na laptopu i iPadu programirala aplikacije pomoću kojih prati gradivo.
- Počela sam s običnim papirom, na kojem sam mu nacrtala znakove za: DA, NE, JOŠ, DOSTA. Već kao beba pogledom na simbol mi je pokazivao što želi. Poslije sam mu sve crtala, a fotografije ljudi i stvari printala s interneta. Pisala sam mu crvenim markerom jer ta boja najbrže dolazi do mozga - prisjeća se majka. Progovorio je s dvije godine, a šest mjeseci nakon toga već je povezivao tri riječi. Godinu prije nego što je krenuo u prvi razred Denis je prošao 80 posto gradiva da ne bi bio u zaostatku za kolegama. Nadica je na računalo instalirala Boardmaker, program kojim se Denis i danas koristi na nastavi. U praznom dokumentu majka sama upisuje nastavni program, ubacuje ilustracije.
- Slova, brojke i slike uvećane su na razinu koju može vidjeti. Razmaci između brojki su mnogo veći nego u udžbenicima kako bi mogao raspoznati znakove - kazuje majka.
Dok je ona objašnjavala, Denis je na tabletu rješavao matematičke zadatke. Zbog lošeg vida mora prisloniti lice na tablet da vidi, ali dječak je uporan. I profesori su se naviknuli. Denisu materijale šalju na računalo.
- Za vrijeme ispita djeca znaju da Denis treba tišinu kako bi čuo i razumio profesora, a potom i razmislio o odgovoru. Za matematičke zadatke ima asistenta koji upisuje što on računa - objašnjava majka. Ipak, matematika mu nije omiljena.
- Siguran sam da želim postati pisac - rekao nam je nasmiješen, a potom se bacio na igru. Osim učenja, na tabletu se može i igrati, što mu pomaže za razvoj motorike.
Razvijaju program u HrvatskojČetiri fakulteta: FER, Grafički, Edukacijsko-rehabilitacijski i Filozofski udružili su se i lani od siječnja pokušavaju razviti programe koji će u budućnosti pomagati djeci kao što je Denis, koji otežano komuniciraju. Mama Nadica, predsjednica udruge Oko, koja okuplja roditelje djece s oštećenjima vida, i njezin sin pomagali su, među ostalima, studentima savjetima jer oni ipak iz prve ruke znaju što u programu treba promijeniti. Najveći je problem što si iPad ne može priuštiti svatko, a uz to u Boardmakeru sve je na engleskom. Projekt je prepoznat i u Europi pa će fakulteti dobiti novac za razvoj, a fakulteti će danas prezentirati rad u rektoratu Sveučilišta u Zagrebu.
Marko Prpić / Pixsell