Meksička revolucija, koja ove godine obilježava stogodišnjicu, imala je pored svojih poznatih heroja Pancha Ville i Emilijana Zapate, i svoje žene borce. Mnoge od njih ostale su nepoznate upravo stoga što su skrivale spol, kako bi izbjegle omalovažavanje i podsmjehe.
Pored bolničarki i kuharica, mnoge Adelite ili Valentine, viđene su i na vlakovima koji su prevozili borce Pancha Ville. Adela Peres Vellarde iz grada Ciudad Juarreza, na granici s američkom državom Teksas, jedna je od žena čije je ime ostalo zapamćeno. Služila je 15 godina u revolucionarnoj vojsci Meksika, zbog čega je 1963. službeno priznata kao veteranka Meksičke revolucije, nakon čega je konačno dobila i zasluženu mirovinu.
"Druge žene su uzele oružje kao Valentina a neke su osnovale političke ili društvene organizacije, kako bi se borile protiv diktature Porfirio Díaza, koji je bio na vlasti od 1876. do 1911., rekao je za France presse direktor Arhiva, kapetan Antonio Agillar. Jedna od poznatih revolucionarki je i Carmen Ramires Avitia. U njenom dosjeu spominje se kako se ona angažirala kao vojnik.
Njena fotografija jedna je od poznatih slika iz doba Revolucije na kojoj se ona vidi u hlačama, sa sombrerom, remenima metaka, puškom na ramenu i pištoljem zabodenim za remen, okružena muškarcima koji je gledaju čudno i podrugljivo. Iz straha da ne budu ismijane, žene borci su se prerušavale u muškarce.
Amalija Robles, porjeklom iz države Gerero na jugu Meksika, jedna je od rijetkih žena kojoj je priznato sudjelovanje u vojsci. Ona se oblačila kao muškarac za vrijeme borbi i dogurala je do čina pukovnika. Bila je kći zemljoposednika koja se pridružila vojnicima Emilijana Zapate, među kojima su mnogi bili seljaci s njenog obiteljskog imanja. Ošišala je kosu, obukla hlače i promenila zadnje slovo svoga imena kako bi postala "pukovnik Amalio". Sudjelovala je u više od 70 borbi od 23. rujna 1911. do 27 studenog 1924.
Ona je u kolovozu 1970. Službeno priznata kao veteranka i nagrađena je medaljom za revoucionarne zasluge. Kasnije je administrativno priznala da je žena. Umrla je 1984. godine u 96. godini, a u rodnom mjestu ima i svoj muzej. Pored straha od podsmjeha, žene borci su imale i drugi razlog da se predstavljaju kao muškarci, a to je da su kao muškarci mogle dobiti državnu mirovinu, što kao žene nisu mogle.
Gospari.hr
Gospari.hr