ŽIVOTNA PRIČA STUDENTICE KOJU STIPENDIRA ANTE GOTOVINA Do svoje 15. godine živjela je u Dječjem selu Ladimirevci

Odrastala je u Dječjem selu Ladimirevci kod Osijeka u kojem su smještena djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Do svoje petnaeste godine ondje je živjela u SOS kući s drugom djecom i SOS mamom, a u srednjoj školi preselila se u Osijek, također u kuću unutar sustava.

Upisala je ugostiteljsko-turističku srednju školu, ni sama ne znajući čime se želi baviti. A onda je prije nekoliko mjeseci, dok je još pohađala četvrti srednje, naišla na obavijest Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta (ZŠEM), privatnog visokog učilišta, kojom javljaju o stipendijama za školarinu. Prijavila se, položila prijemni i osvojila njihovu stipendiju za trošak studijske godine.

Teški životni uvjeti

Troškove života, pak, pokrio je Rotary Club Zagreb Kaptol koji svake godine dodjeljuje novčane stipendije studentima, djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Rotary Club surađuje sa sponzorima i donatorima, jedan od njih je hrvatski general Ante Gotovina, upravo on je odabrao Mihaelu te joj pomaže iznosom od 1600 kuna mjesečno.

“Dobio je naše životopise i odabrao mene. To mi je velika čast”, kroz smijeh kaže 19-godišnja Mihaela za jutarnji.hr

Slaba veza s mamom
Dolazak u Zagreb bio je uzbudljiv, ali ne lagan. U pubertetu je, kaže, imala neku buntovnu fazu. Više joj odgovaralo društvo izvan doma, družila se s vršnjacima iz škole. U Dječjem selu bile su i njezine tri sestre; ponekad su zajedno posjećivale majku. Uvjeti i odnosi Mihaeli se, međutim, nisu sviđali, nije joj to odgovaralo. Izborila se da ne mora odlaziti majci, ionako je više vezana uz SOS mamu, toplo se nasmijala.

“Ne bih mijenjala djetinjstvo, ali kad prestaneš biti dijete, pitaš se kako i kamo dalje. Nakon Dječjeg sela i Osijek mi je bio velika novost. Kad je riječ o studiju, nisam znala što upisati, nisam bila upućena, nisam imala oslonac kao ostali, iznosi mlada studentica.

“Oklijevala sam da li bih se prijavila za stipendiju, bodrila me odgojiteljica, napominjala je da ne smijem propustiti životnu priliku.”

Stanuje u studentskom domu Lašćina. “Pomalo sam se plašila velikog grada, mislila sam da će mi biti teško napustiti Osijek, ali svidjela mi se promjena. Sve u Zagrebu je divno, nasmijala se djevojka pred kojom je život.

Cijeli tekst pročitajte OVDJE.