Zločin i Zoran!

Meni je osobno njegov (ne Zoranov!) najbolji roman Idiot, a najvrsniji likovi general Ivolgin i Lebedev; prvi je patološki lažov, a drugi je spletkaroš i – pijanac. Zamislite sad, Dostojevskom su, tom piscu koji je među najboljima svih vremena, bila potrebna dva lika kako bi prikazao te osobine, lažova i pijanca, a mi, blagoslovljeni hrvatski narod, imamo to dvoje ni u kom drugom no u našem premijeru, čovjeku izravno odgovornom za stanje u zemlji.

No dobro, reći će sumnjičavci, ne može on biti toliko loš. Loš?! On uopće nije loš; on je čovjek koji koji sazove izvanrednu konferenciju za novinare te onda zuri u strop i nesuvislo petlja, ne uspijeva odgovoriti na pitanja novinara za koja se morao pripremiti budući da je on sazvao presicu. Na dvadesetu obljetnicu Oluje, odnosno pobjede hrvatskog naroda nad zločinačkom bagrom, incognito postavlja vijence na središnji trg, ne održava govor kao predstavnik izvršne vlasti iz straha da mu neki seljo ne zazviždi i tako ne povrijedi njegovu krotku i poniznu osobu. Ne prisustvuje 300. obljetnici (!) Sinjske alke jer je toliko pijan da ga ne mogu čak ni nostiti...Što se tiče pijanstva, navodno pije iz pljoske za koju mu je rečeno da je pripadala onom vrhunaravnom biću koje znamo pod imenom Tito. Sad, pazite, kad želite piti, pijete ili iz boce ili iz čaše, ali sigurno ne pretačete alkohol u pljosku i onda pijete iz pljoske – pa ne radi se o Svetom Gralu, ali za našeg je vrlog premijera Titova pljoska Najsvetiji Najgral.

Hrvatski je javni dug dosegao 90% BDP-a. Hrvati masovno iseljavaju iz Hrvatske, a Vlada na čelu s premijerom onda izjavi da je broj nezaposlenih manji! Hrvati kao narod izumiru jer nema pronatalitetne politike, vrši se zakonita pljačka putem predstečajnih nagodbi, pokušavaju se autoceste dati u koncesiju Francuzima koji se naposlijetku ispostave kao Srbi, a kad to ne uspije dva se tjedna na televiziji vrti da je od autocesta ove sezone rekordna zarada, a premijera najviše frustrira to što je Predsjednica dobila jači i veći pljesak od njega. Zašto je strip Alan Ford bio najpopularniji u Jugoslaviji? Jer su Jugoslaveni taj strip čitali kao što se čita Dostojevskog – kao realizam. To je mentalitet vladajućih i njihova biračka tijela – mentalitet bezakonja, bunila, ludila i tlapnji.

Na spomen našeg vrlog premijera uvijek asociram četverogodišnje dijete kojemu su uzeli igračku; dijete cmizdri, viče, plače, sjelo na pod i udara šakama po podu urlajući. Onda mu dotrči mamica i preda mu drugu igračku. Gramzivo uzme igračku, otpije iz nje nekoliko gutljaja i primiri se jer zna da je iz te igračke pio i Veliki Tokar. Ovo bi bio Zoran Milanović 101 kako kažu Amerikanci, odnosno Zoki za po-četnike.

Počeo sam ozbiljno pa je red i završiti ozbiljno. U krivu bi bio onaj tko bi uvaženog premijera nazvao idiotom jer je Idiot Dostojevskog, knez Miškin zapravo hrvatski narod; naivan, dobroćudan, lakovjeran – Hrvati su žutokljunci demokracije. Imamo je tek 25 godina i čini se, učimo po principu nagrade i kazne (više kazne!). Zločin i kazna: zločin je bio izabrati grupu TNT za Vladu, a kazna nam je – Zoran. Zgriješili smo i sad izdržavamo kaznu; čini se da pravde ipak im