Na stotine je masovnih grobnica diljem Hrvatske, Slovenije, diljem bivše Jugoslavije, u Austriji, koje su iza sebe ostavili komunisti na svom krvavom putu, o tome se, nažalost, šuti, oni koji bi htjeli istraživati komunističke zločine, koji žele pravdu, koji žele napokon mir za brojne žrtve Titovih ubojica, proglašavaju se u Hrvatskoj fašistima i 'kopačima jama'. Medijsko smeće razorilo je ovu Hrvatsku, za ovakvu situaciju, za činjenicu da se nalazimo na rubu pakla, odgovorni su ponajprije mediji koji su zaduženi isključivo za istinu, međutim, te istine nema, ukoliko im se ne omakne.
Zašto nitko nije javno osudio, osim jednog dijela oporbe, dakle, HDZ-a i Saveza za Hrvatsku, činjenicu da je aktualni režim i ove godine odbio biti pokrovitelj komemoracija na Bleiburgu?
Sutra hrvatski narod, sutra veliki broj hrvatskih građana, ponovno odlazi na bleiburško polje, ponovno se bude uspomene kod mnogih koji još uvijek pamte neviđeni komunistički pogrom, obračun s takozvanim narodnim neprijateljem, međutim, režim šuti, režimski mediji šute. Zar to nije urota protiv hrvatskih građana, i to one najprljavije vrste? Na križnim putovima smrti, od Bleiburga diljem čitave Titove tvorevine, život je izgubilo gotovo 150 000 ljudi, zar su to manje vrijedni ljudi? I tko ima pravo dijeliti žrtve na ove ili one? Žrtve su, naravno žrtve, uvijek nedužne kad se s njima i preko njihovih leđa obračunavaju zločinačke ideologije? - Bleiburg je simbol i metafora stradanja Hrvata nakon službenog završetka II. svjetskog rata, na sličan način kako je Jasenovac simbol i metafora ustaških zločina, a pokroviteljstvo Sabora nad komemoracijom na Bleiburgu bi značilo da su osuđeni svi komunistički zločini, dok se ovako šalje poruka da su jedne nevine žrtve vrjednije od drugih nevinih – rekao je jučer potpredsjednik Hrvatskog sabora, Željko Reiner, nakon što je Predsjedništvo parlamenta, zahvaljujući partiji, ponovno odbilo biti pokroviteljem bleiburške komemoracije.
Naravno, Reiner je rekao ono što narod misli, barem jedan veći dio tog naroda, međutim, režimi u Hrvatskoj nikada nisu previše marili za ono što bi narod govorio ili mislio, no, zato su ti režimi imali potporu medija. Uostalom, nema se novaca za komemoraciju na Bleiburgu, ali se zato ima za turistička putovanja Ive Josipovića po Americi, koja su se pretvorila u diplomatski fijasko, vrlo skup za hrvatske građane.