Dana 22. rujna obilježava se Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama s osnovnim ciljem da se društvo senzibilizira na problematiku nasilja nad ženama, te kako bi se poslala jasna poruka da živimo u društvu koje ne tolerira nasilje ni u kojem obliku.
Nasilje ne smije ostati obiteljska ili neka druga tajna već o toj temi treba javno govoriti, treba problem osvijestiti, treba senzibilizirati društvo i institucije koje bi se time trebale intenzivno baviti, danas poručuju mnoge udruge žena koje se bore protiv nasilja nad ženama.
Pozivaju na snažniju osjetljivost na problem nasilja nad ženama , posebice na prevenciju i učinkovitiji društveni angažman. "Od srca pozdravljamo aktivnosti Caritasa oko osiguranja prostora za tzv.Sigurnu kuću za žene žrtve nasilja na dubrovačkom području i pozivamo gradsku upravu da uz ovako otvorenu potporu Caritasa,intenzivira napore u projektu Sigurna kuća koji su zamrle u poslijednje dvije godine" kazala je predsjednica zajednice žena Dubravka Marunčić.
Naime, prije dva dana je gradonačelnik Andro Vlahušić primio predstavnike Caritasa Dubrovačke biskupije don Roberta Čibarića i Mariju Đurović, a najavljeno je i kako će Caristas uz potporu Grada uskoro krenuti s projektom sigurne kuće za žene žrtve nasilja na dubrovačkom području. Najavljeno je kako će Grad financijski pratiti obzirom na to da je svojevremeno bio organizator donatorskih akcija s kojih se sredstva još nisu plasirala za namjenu uređenja sigurne kuće. Sigurna kuća još je tek ideja, potvrdili su u Obiteljskom centru, a aktivno se traži prostor, a otvorit će se i savjetovalište pri Dubrovačkoj biskupiji. Najbliža Dubrovniku sigurna kuća nalazi se u Splitu, a žrtve često završavaju u Osijeku i drugim hrvatskim gradovima.
Grad Dubrovnik je još 2005. naručio i platio istraživanje o potrebnosti objekta kojeg je provela udruga Feniks, a Studiju o opravdanosti je Grad platio 50 tisuća kuna. Tada se uz suglasnost tadašnje uprave OB Dubrovnik u bolničkom bloku E bio predviđen prostor za kojeg je Grad financirao izradu idejnog projekta i zatražio lokacijsku dozvolu. No, od tada Grad i bolnica nisu riješili imovinsko – pravne odnose, te lokacijska dozvola još nije izdana.
Na prezentaciji koja je održana u maloj vijećnici u organizaciji Dubrovačko neretvanske županije, Obiteljskog centra i Udruge Feniks govorilo se o protokolu postupanja prilikom nasilja u obitelji s naglaskom na zdravstvu na koji se odazvao malen broj liječnika, članovi Caristasa, Centra za socijalnu skrb, policija, te institucije koje se susreću s počiniteljima nasilja. Da nije sjajna situacija potvrdio je Marko Grgurević iz Obiteljskog centra. "Zaključili smo da postoji problem nepostojanja sigurne kuće zbog čega naše žrtve odlaze po drugim gradovima, slaba je informiranost građana o radu sustava, žrtve nisu povjerljive prema institucijama zbog čega se teško odlučuju prijaviti nasilje, a svaka je žrtva u strahu od počinitelja" kazao je Grgurević i dodao se nudi pomoć i počiniteljima nasilja koji se mogu obratiti udruzi Feniks kako bi izliječili uglavnom naučeno ponašanje, jer su tek 3 do 4 posto nasilnika psihopati i sociopati koji se ne mogu izliječiti i promijeniti ponašanje.
S druge strane, Ženska inicijativa HSLS-a, Liberalke oglasile su se također ističući kako nasilnike treba izolirati, a ne žrtve nasilja, jer dugotrajan boravak žena i djece, žrtava obiteljskog nasilja u azilima ili sigurnim kućama produljuje njihovu traumu, pojačava osjećaj izoliranosti i odmak od normalnog života te umjesto nasilnika, zapravo kažnjava i getoizira žrtve. Zakon doduše predviđa udaljavanje počinitelja nasilja iz doma, no u praksi se to često ne poštuje, osobito ako je nasilnik i vlasnik nekretnine.
No, Marko Grgurević iz Obiteljskog centra kaže kako je kada se nasilnik prijavi najbitnije žrtvu fizički odmaknuti od kruga nasilja, žrtva treba "nestati" na nekoliko dana kako bi počinitelj shvatio da je učinio zlo te dok ga se ne procesuira. Svako sklonište vode različite udruge s programima zbrinjavanja, psihološke pomoći budući da svaka žrtva ima svoje "obrasce" ponašanja, žrtvama se pokušava naći posao. "Sigurna kuća je krajnja mjera, tek nakon što šira obitelj odbaci žrtvu" kazao je Grgurević koji kaže da se nikako ne radi o getoiziranju žrtava i napominje kako je procedura zatvaranja nasilnika komplicirana budući da zakon ne prepoznaje opasnost ukoliko se ne radi o teškim fizičkim ozljedama. "Ne radi se samo o tjelesnom nasilju, već seksualnom, psihološkom, ekonomskom i drugom što se danas teško prepoznaje, primjerice nezaposlenoj ženi suprug brani rad i kontrolira financije što je također kažnjivo po zakonu, vrijeđanja, lomljenja predmeta, bacanje predmeta po kući - sve je to zlostavljanje" tvrdi Grgurević.
Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježava se u spomen na 22. rujan 1999. godine, kada su na zagrebačkom općinskom sudu ubijene tri žene - supruga u brakorazvodnoj parnici, njezina odvjetnica i sutkinja.Obilježavajući Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama, Zajednica žena HDZ-a Katarina Zrinski Dubrovnik iskazuje svoju solidarnost sa ženama- žrtvama bilo kakvog oblika nasilja,onog obiteljskog,nasilja u izvanbračnim vezama,nasilja na radnom mjestu.
Azra Hadžić