Tehnologija 'vremenskog skrivanja'Naime, znanstvenici su kreirali uređaj koji stvara procijep u vremenu, čime se omogućava tajnim porukama da nezapaženo dođu na odredište. Trenutni problem je što se tako što mora ostvariti kroz 0.00012 sekundi. Tzv. 'vremenski plašt' koji savija svjetlost da bi na taj način stvarali procjepe u vremenu napokon je vidio svijetlo dana.
Ovaj uređaj bi mogao poslužiti vojnoj tehnologiji za slanje šifriranih poruka putem optičkih kablova. Primjena će tako biti ponajviše u prikrivanju toka informacija prilikom razmjene na znatno brži način nego do današnjeg dana. Procjepi u vremenu formirani su pomoću modulatora s kojim je svijetlo ubrzavano ili usporavano pa je dobiven efekt 'temporalnog skrivanja'.
Iskrivljavanje prostor-vremena i dalje SFZa mišljenje smo upitali fizičara i SF autora Ivana Lutza. 'Radi se o 'cloakanju' vremena. No, da bi se iskrivilo vrijeme, potrebno ga je iskriviti oko nečega. Temeljno pitanje je što je to NEŠTO i koliko energije je potrebno da bi se tako što stvorilo. Da se svjetlost može iskriviti, dokazao je Einstein svojim pokusom za vrijeme pomrčine Sunca, te je na taj način potvrdio teoriju relativnosti gdje je spojio elektromagnetsku silu s gravitacijskom.'
'Njegova hipoteza ostavlja prostor da se isto tako i prostor-vrijeme može iskriviti, ali oko nekih jako masivnih objekata. Materijaliziranje svjetlosti je moguće, ali s našim poznavanjem iskorištavanja energije to je daleka budućnost i jednostavno ne mogu zamisliti koliki bi to uređaj morao biti da nam napaja takav stroj koji bi iskrivljavao prostor-vrijeme', dodaje Lutz.
'Plašt nevidljivosti' u upotrebi'Vrijeme ne možemo odvojiti od prostora i moramo ga promatrati zajedno, pa je i ovaj pokus zapravo poprilično teško pojmiti, kako njega tako i njegove posljedice. Ako jesu napravili mogućnost rupe u vremenu ili namjerno izazvane pauze - onda imamo bezbroj mogućnosti kako to iskoristiti na dobar ili loš način. U svakom slučaju poprilično je zanimljiv pokus i veselim se pratiti što će se događati na tom polju u budućnosti - ili je budućnost već njihova prošlost i obrnuto', zaključuje Lutz.
Andrew Weiner demonstrirao je tako alternativnu metodu prijenosa informacija poznatu kao 'Talbotov efekt', pri kojoj svijetlo prolazi kroz rešetkaste tunele u različitim smjerovima. Na taj bi način mogli prikriti optičke podatke dobivene od pošiljatelja putem telekomunikacijskih tehnologija. 'Napredni metamaterijali s egzotičnim svojstvima stvorili su ranije 'nemoguć' plašt nevidljivosti', započinje Weiner.
Veliki potencijal i opasnost'Proširujući te koncepte, istraživači su nedavno opisali plašt koji skriva događaje u vremenu stvarajući vremenski procijep u zraci koja je upravo zatvorena, te se na taj način gubi taj vremenski događaj. Rezultati su trenutno limitirani na izolirane slučajeve koji čine tek mrvicu vremenskog razdoblja otvorenog 'prozora' što je premalo za optičke komunikacije. Skrivanje vremena bismo tako mogli nazvati manipuliranjem elektromagnetskog zračenja u prostor-vremenu na način da su događanja skriveni od okolnih promatrača'.
'Do sada smo uspješno sakrili 46% vremenske osi i pseudonasumične digitalne podatke u protoku od 12.7 gigabita po sekundi. Ova tehnologija ima konačni potencijal prikrivanja poruka u realnom svijetu', dovršava profesor. Na taj način bi daljnjim napretkom tehnike kriminalci prilikom provale mogli napustiti prostoriju s plijenom prije nego ih snime sigurnosne kamere.
Moguće slanje poruka u prošlost?Znanstvenici su tako dokazali da u metamaterijalima svjetlost ne mora nužno biti prirodni val već ga se može navesti na drugačije 'ponašanje'. Sada se samo mora produžiti period skrivanja. Također bi se hipotetski moglo skidati bezbroj stvari s neta paralelno, a da se ne narušava brzina downloada (ili uploada). Problematično postaje kada se priča o toj dužini prijenosa jer bi za osam minuta temporalne razmjene bilo potrebno načiniti uređaj veličine Sunčevog sustava.
Vojska je odmah reagirala i s nebrojenim terorističkim prijetnjama. Završna i najkontroverznija aplikacija sustava bi bila ona u kojoj bi se komuniciralo s prošlošću. Postoji više različitih hipoteza s putom u prošlo vrijeme, a trenutno najzastupljenija je ona da je svaki vremenski pravac zapravo paralelni svemir. Ukoliko ipak nije tako, otvara se ogroman prostor etičkih i fizikalnih paradoksa što će natjerati na oprez bilo koga tko sa znanstvenom primisli ulazi u projekt.