Zokijeva igra Domoljubne ljubavi!

Ljubav nas doista podiže u visine, čini nas zadovoljnim i sretnima. U okruženju svojih istomišljenika, stranačkih kolega i naš premijer izgledao je baš tako. Obnovljen, snagom koja kao da je na orlovskim krilima nošena, ne sustaje i ne izgleda umorno. Ljubav čini čuda, ali samo, ako je istinska i prava, iz dubine srca i ako je Božje poslanje, ona tada ostaje u nama trajno. Nasuprot Bogom dane ljubavi, manipulativna igra ljubavi traje jednog trena i pada kao zvijezda padalica i iza nje ništa ne ostaje.

Ta ljubav nije bila ljubav, nego sredstvo manipulacije. Ljubav je u našim mislima, riječima i našim djelima. Ljubav je dobrostiva za razliku od manipultivne ljubavi koja vodi svome probitku, koristoljublju i ostvarenju osobnih ciljeva i interesa. I eto, tako sam ja na temeljima biblijskog opisa ljubavi promatrala premijerovu igru domoljubne ljubavi.

Ljubav prema domovini dokazuje otvorenim granicama jer je human čovjek. Humanost potvrđuje ljubavi prema hrvatima gledajući ih kako kopaju po kontejnerima jer su gladni, kako se deložiraju jer su ostali bez radnih mjesta, kako potiče mlade sa hrvatskom diplomom da napuste domovinu, jer biti će im bolje u inozemstvu. Veličina ljubavi je i u činjenici da on nije homofob i da u našoj domovini svima treba biti sve dostupno. Nije tada mislio na Hrvate. Mislio je na sve ostale koji se nađu u slučajnoj državi koja je nastala na temeljima građanskoga rata sa Srbima.

Nacija što je to? Zastarjeli pojam nekih kulturoloških poveznica. Ne treba nama to. Nismo mi nacionalisti. Nacionalisti su zatucani u nekoj ljubavi spram domovine. To je primitivno. I kako sada izići iz tog labirinta premijerove igre domoljubne ljubavi? Ne trebamo se zavaravati ali ni veseliti da je to ljubav koja ima svoju postojanost. To je koristoljubiva ljubav, kratkotrajna ljubav koja ne izlazi iz srca nego iz riječi. Nažalost trajat će koliko i predizborna kampanja.