Neki će u tom današnjem odnosu između Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića pronaći razumijevanje za Milanovića u tome što Kolinda Grabar Kitarović još nije proglasila kandidaturu za drugi predsjednički mandat. Pa je morao po nekome oplesti. Pa je opleo po Plenkoviću. Drugi će reći da se ponavlja isto što smo gledali 2016. godine na parlamentarnim izborima nakon što je Plenković iščupao HDZ iz grčko-rimskog zagrljaja dozlaboga kompromitiranog Tomislava Karamarka.
Milanović je odmah po proglašenju svoje kandidature za predsjednika republike napao Plenkovića, optuživši ga da kao premijer Hrvatske podržava Manfreda Webera, kandidata EPP-a i praktično Angele Merkel, umjesto Fransa Timmermansa za šefa Europske komisije. "Još uvijek se nadam da Plenković može postati predsjednik EK. Jedino takav ishod može ublažiti štetu koju hrvatski premijer svojim potpuno privatnim ponašanjem sprema našim interesima u EU. Pokoravanje Hrvatske stajalištima nekakve Pučke stranke neprihvatljivo je", objavio je Milanović. Time ga je napao, kao prvo, da igra na kartu kandidata europskih pučana i Merkel, "koji će izgubiti", pa će Hrvatska ispasti gubitnik, što bi navodno platila i skorim hrvatskim pregovorima o Schengenu i Eurozoni. Drugo, optužio ga je da se politički ponaša po diktatu Merkel.
Treće, i on mu je stao podvaljivati da se, kao, iza zavjesa po Bruxellesu tuče za prestižno mjesto predsjednika vlade EU-a, odnosno predsjednika Europske komisije. A to je već uvreda. I to onakva s kakvom su Plenkovića proteklih tjedana, nesumnjivo zdesna, intenzivno tukli, pokušavajući ga prikazati kao karijerista, praktično izdajnika nacionalnih interesa. Svanuo je novi dan i Plenković mu je uzvratio: "Netko tko je uspio nekoliko dana prije nego što smo ušli u EU uništiti ugled u najvažnijoj članici EU-a, bolje mu je da šuti nego da komentira nešto o čemu ne zna što se zbiva."
"Uspio si da te Merkel otkanta u trenutku trijumfa" Idemo opet malo prevoditi izrečeno. Plenković je ovime nabio na nos Milanoviću onu ekstremno neugodnu situaciju iz 2013. godine kada je Hrvatska službeno primljena u punopravno članstvo EU-a. Bila je riječ o neizručivanju bivšeg šefa Službe državne sigurnosti u SR Hrvatskoj, poslije i tajnih službi u Republici Hrvatskoj, Josipa Perkovića njemačkom pravosuđu zbog optužnice za ubojstvo Stjepana Đurekovića u Njemačkoj iz 1987. Nekoliko dana prije proslave ceremonije 1. srpnja 2013. na Trgu bana Jelačića u Zagrebu Angela Merkel se ispričala što neće moći doći zbog obaveza. No, sve da na stranicama vlade Njemačke tada i jest stajalo nešto, a nije stajalo baš ništa, bilo bi jasno da Merkel time bojkotira Milanovića i njegovu vladu zbog nesuradnje s njemačkim pravosuđem oko izručenja visokog optuženika za političko ubojstvo.
Tada su u Zagreb došli predstavnici iz cijele Europe, ne samo EU-a, pa i izvan Europe... Konačno, doznalo se da je samo tri ili četiri dana uoči primanja Hrvatske u EU s Angelom Merkel dolazak bio definitivno i detaljno dogovoren. Na kraju je ona bila jedina koja nije došla. Plenković je, dakle, Milanoviću uzvratio time da je, kako mu je ovaj rekao, uspio pretvoriti Njemačku, tradicionalnog moćnog saveznika Hrvatske, u neprijatelja. I to Njemačku, najmoćniju članicu EU-a. U drugom dijelu sadašnjeg protuudara Plenkovića Milanoviću, rekao mu je zapravo da je trenutno autsajder u europskim pitanjima, da je on, Plenković, taj koji kao premijer RH svako toliko mora putovati u Bruxelles u žižu tih pregovora.
Više pročitajte
ovdje.