Ali, za razliku od svih poreza i poraza, ovaj je podbuđujući, nadalački, optimističan, jer je, kaže ministar obrađen ručno jer mu šteka software, to
razvojni porez. Please. Ostali porezi su.... kakvi ??? Sorry, nije porez, nego poskupljenje. Tj., nije, nego. Jer da mi ne znamo kako je vodu teško kontrolirat i proizvodit.
Pa se posebno za naše mlade naraštaje uvozi ukroćena voda iz Mađarske, i po samo četiri i po kune prodaje studentima u splitskoj menzi u kojoj je cijeli objed šest kuna. Razvojno, valjda. Za Mađare. Dok za hrvatska kućanstva Vlada uvozi vodu iz Hrvatske, zemlje za koju su čuli da je po količinama vode četvrta u Europi. I to, naravno, treba platiti.
A propos, zna li itko kad Linić digne kredit npr. u Amerikama, je li na potvrdi potpis Linića, ili potpis naroda? Jer se on navodno zadužuje u ime naroda.
Ako me izabrete za idućeg ministra financija (što se smiješ, ako mogu svi ovi, zašto ne bih mogao i ja?), ja ću lijepo tome i tome koji će tražit lovu natrag poslat e-mail od Linića, pa neka im on vrati, on je potpisao. Ili neka ga tuže, neka ga ovrše k'o baranjsko polje, neka legnu na njega preko one fine (pardon, velikim slovima: FINE), zatvore mu pizzeriju jer je masno dužan (ne znam ima li pizzeriju, ali, recimo....). Meni naime nije uspjelo da mi kredit vrati Linić, iako sam narod. Valjda jer se nisam zadužio u njegovo ime.
Ajme! Koliko se mučim.... da ne napišem kako razumijem Milanovića da neće odlučivat je li ona njegova uapšena županica nevina. Nije on ginekolog. Mada, koliko se da čut, nije da se ne razumije u te stvari.
Ali je gospar i gentleman koji svoju seksualnu aktivnost pretežno zadovoljava javno, isključivo i samo oralno. Nad narodom kojemu Linić svakih par dana zaduži još jednu generaciju iz budućnosti. Ukoliko je bude. Pa neka im vraća tko se zatekne na ovom mjestu zločina.
p.s. Slavko Linić se smije kao da na osmijeh treba još platiti PDV.