No, nedugo nakon, saznali smo da je humanitarni telefon Crvenog križa (evo mi sad mi ni ovdje crvena boja više ne odgovara...), ustvari u vlasništvu nekog tipično uspješnog hrvatskog bizMismena, koji je državi dužan nekih četrdesetak milijuna kunića. No bilo je prekasno za nas...
Onda smo saznali da Crveni križ ne dijeli pomoć jer ne zna kome (otprilike).
Onda smo saznali da je Crveni križ oročio sakupljenu pomoć dok recimo ne sazna gdje su i tko su popljavljeni.
Onda smo saznali da će Crveni križ dati samo 12 milijuna u lovi, a za ostalo će kupovat ljudima kauče, lustere, kuhinjske krpe, štrikove za sušenje robe, možda pokoju umjetničku sliku za zid. Ma vidi ti njih! Koja humanitarnost! Da se narod ne gnjavi ići po dućanima – stojiš doma, uleti ti kauč, dva broja veći od dnevnog boravka. Svjetlo zeleni, odlično se slaže sa svijetlo crvenim zidovima. Ako nosiš rejbanke preko Crvenog ti križa. Ali ne možeš reć' da ti se nije pomoglo.
A zašto baš samo 12 milijuna u kešu, a cca 50 u kaučima? Tih 12 milja je skupio ovaj blesavi narod, pa da ne zajebava. Ostatak će, po hrvatsku, na Mile-Lale, đemti do, naručim-ti-ti-pošalješ-račun-Ivanu-Ivan –fakturira-meni-ja-fakturiram-ovome-onda-on-odbije-od-poreza-pa-mi-fakturira-za-obradu-podataka-i-rad-na-terenu... U kojem trenutku od istrage odustaje i Scotland Yard. A svima dobro, dućan kao napravio promet, narod dobio kauč, ovaj platio porez, CK kupio novi Audi... a gdje su nestali kauči koji nikad nisu napustili dućan - nitko nikad saznao nije. Odnijelo vrijeme, tj. voda. Uostalom, nestale su cijele državne rezerve žita, brodogradilišta, banke, industrije nafte... I još toliko toga, pa zašto ne bi i par kauča od po dvajestpet milijuna svaki. Ne'š ti.
p.s. Nagradno pitanje br. 1: Koja će rvacka korporacija dobiti posao dilanja virtualnih kauča? Prva nagrada: kauč u boji zida.
/Mišo Mihočević/