Zato je možda zgodno pokušati primijeniti neke opće čovjekove (ili čovjekolike) osobine na život naš svagdašnji. Na primjer - dosljednost. Kao i većina osobina, nije dobra ako je bukvalna i uporna, ali, sigurno ćete se složiti, dosljednost treba cijeniti i poštivati.
Po tome je Hajdaš, udat Dončić, ili obratno, jedan od najcjenjenijih ministara svih vremena. Stavilo ga da regulira promet, čovjek nije imao pojma, ali je dosljedno sve proučio i shvatio da u hrvatskom prometu barem dvije stvari nemaju smisla: autoput skroz do Dubrovnika i željeznice općenito. Za sada.
A kako je on iz plivačko pasivnih krajeva, odluke glede mora tek se očekuju u slijedećem razdoblju. U svakom slučaju, bilo na kopnu, moru ili u zraku, konkretno za autocestu krivo je pasivno stanovništvo kojeg je jedva pedeset tisuća pa se tu ništa ne isplati. Inače nam je autoput prazan, HAC je u gubitcima, a da ne bi mi to plaćali kad smo to već toliko preplatili, najbolje sve dat u koncesiju. Samo ne znam kome. Tko je lud dat milijarde za ceste koje su prazne jer stanovništvo nema prihoda, a privreda ne postoji? Kakvim bi se poslom trebao baviti taj samaritanac?
Možda se na natječaj javi Međunarodni crveni križ. Eno, našim autoputom (koji prolazi kroz najljepše krajolike na svijetu!) ponekad prođe pokoji kamion, a u npr. Njemačkoj autocestu vidiš kad se kamioni razmaknu. Bez obzira na broj stanovnika, ali svakako s obzirom na broj tvornica.
Dosljedno, analogno, analno, digitalno, oralno ili kako već, ostali smo praktički i bez željeznica. Jer da se stanovništvo ne vozi. Daš im autocestu, neće. Daš im vlak, neće. Što je s ovim narodom, pita se Dončić. I dosljedno dokazuje da javni promet, kao i sve drugo, nije zbog naroda nego zbog rebalansa budžeta. Nema tu Mile – Lale. Proračun je proračun, narod je narod. Tako da je jasno tko koga tu voza, tko je za promet, a tko za veze. I tko je bez veze.
U prometu na moru, stanje je još mirno. Dok Dončić ne dokaže da nam se ne isplati imati more. Ispitivanja su u tijeku.
p.s. Što se tiče zraka, jedva čekam negdje odletjet iz Zagreba da me na aerodromu pretrese neki NapolaOn na tečnom hrvatskom. Poznajući sebe ili se, pretres bi se lako mogao pretvoriti u sat anatomije.