Papir se doduše pravi i od konoplje u čijoj je proizvodnji Hrvatska nekad bila prava velesila, ali su nevidljivi ovi i njihovi pretci na sjedalima iza hrpa iz uvoza odlučili da to nema smisla, jer da se na papiru od konoplje čovjek može napušit. Naročito ako čita ono što je napisano. Druga kvaka je ta što u Kanadi od konoplje prave karoserije za aute (kuće, ulice, konop, platno...), a i kod nas nema automobilske industrije, pa da što će nam. I tako.
Sve mislim kako su ona sjedala samo naizgled prazna, da se ti sabornjaci ne vide jer su od pustog čitanja prešli u dimovito stanje. I ženske isto, što čini u narodu onu poznatu, posebnu vrstu dima.
E, sad ja ne znam što im se dogodilo, možda su bili na detoksikaciji po Garmisch-partenkirchenima i sličnim tradicionalnim mjestima, ili ih je drugi nevidljivi netko, po meni hrvatska kuna, na nekoj spiritističkoj seansi vratila na zemlju. Tiboga! Puuuna ona lijepa dvorana, promet kao na Trafalgar Squareu, ili, bolje, na Dolcu, viče se, dere se, dižu se ruke, prijeti se, maše se, smijulji se... jedna prava zaokružena mikro zajednica. Pa mi se učinilo, ispravite me, da su, napušeni ili ne, ti isti utjelovljeni ljudi glasovali da se borcima i invalidima smanje plaće, valjda jer da što se njih tiču borci i invalidi iz nepoznatih zemalja. Možda su, doduše, tek mahinalno podizali ruke, jer obično u plinovitom stanju ne znaju o čemu govori onaj za glavnim stolom, kao što ni mi obični obično ne znamo ništa o ovim licima, o tijelima da se i ne govori. (Posjetite onaj popis na internetu, iznenadit ćete se koliko ne znate). Uglavnom, kako je bilo i za očekivati, jer je višesatnim sjedenjem kruto prelazilo u plinovito, kad je onaj neki glavni izgovorio 'tko je protiv?', digla se šuma ruku jer oni neće da je njima vlastitima plaća manja. Ne bih ni ja. Mogu biti svašta, al' mazohist nisam. Ako nisi mazohist, onda si sadist. I što te se tiču borci iz nepoznatih dalekih zemalja. Bez obzira.
Zato sam stavio njihove zemaljske identitete na fejs. Da ih lakše pronađem kad nam pred slijedeće izbore, u vrlo konkretnom stanju, sa suzama u očima budu obećavali još jednu novu svijetlu budućnost bez dima. I sebi nesmanjenom žestinom nesmanjene plaće.
Za rastjeravanje dima treba otvorit prozor, a ja sam za svaki slučaj, nad ovom vrstom dimova, potegao vodu.
p.s. Milanović i u Mostaru u modelu iz kolekcije 'I tebe sam sit kafano 76'. Najs.