Srbima je u Domovinskom ratu jedan od glavnih ciljeva bio uništiti ustašku kulturu. Njima je, pak, užasno naškodilo ono historijsko pušenje Turcima na Kosovu, da im se je trajno zamutio vid. Pa su od tada započeli zavidan broj ratova, i svakoga izgubili, kud ćeš u rat ćorav, čovječe!
Eto su otkrili da je jedan od najvećih proizvođača govora mržnje i raspirivača razdora, za razliku od njih koji su raspirivali bratsvo i jedinstvo, bio jedan kazališni redatelj. Koji nije bio ni u kakvoj partiji, vojnoj formaciji ili sl. ali da je on na sav glas govorio da su oni 'stoka s istoka' i još svašta.
Buntovnik bez razlogaZa što očito nije imao razloga jer su oni u isto vrijeme, bauljajući onako kratkovidni, samo pospaljivali nekoliko desetaka sela i gradova, nehotice poubijali ili poklali par desetina tisuća ljudi, i u čemu je problem?
Da je po hrvatskim zakonima, redatelja u gajbu, Srbe na slobodu! Što on ima govorit? Nije dosta što im je to isto i još daleko, daleko gore vikao cijeli svijet.
U kojem nisu bili neki medijski autori koji žive od hrvatskog državnog novca i koji smatraju da je optužba kazališnog režisera za genocid ne samo logična, nego i ispravna i moralna. Imena autora su poznata. Nije poznato kako im se takvima da živjet' među ljudima.
Zaistinu, u čemu mi uopće živimo?U državi koja je falsificirala samu sebe, od načina osnivanja najvećih političkih stranaka do falsificiranih premijera, županica, doministara, gradonačelnika, špijuna i inih plaćenika, u zemlji prepisivača i krivotvoritelja u kojoj je laž postala vrlina, poštenje mana na granici idiotizma, gdje je krađa društveno prepoznati uspjeh, a kopanje po kontejnerima zaslužena sudba glupih.
p.s. Zbog realnije slike, predlažem da pravosuđe preuzme Hrvatska lutrija ili neki strani lanac kockarnica.