Izjavljuje neki direktor svega imanja čojstvenoga iz Titograda kako se ne zna čija je Prevlaka, jer da nitko na nju nije uknjižen. Terra incognita, no man's land, ničija zemlja. Oca ti očinskoga!
Evo opet nisam ozbiljan. Ali sam bijesan!
U nekoliko, točnije u osam godina dragovoljstva u Domovinskom ratu, posebno i napose sam bio zadužen za sprovođenje i nadzor nad sprovođenjem sprovođenja raznih mirovnih sporazuma, lokalnih i globalnih, svih uglavnom toliko dorečenih da se jadna Prevlaka niti do danas nije riješila. Prevlačio sam dokumente, prijevode, tumačenja, prevođenja, potrošio tisuće litara goriva na patroliranje i dokazivanje da npr. (naš) minobacački položaj to nije, jer tamo nije smio biti. I naučio pri tom svašta.
Pa sad ozbiljno, najprije tome nekome, bijesno i ukratko, da me vascio svijet razumije:
I crkvu smo vam dali...
Jado jadni, tvoja Crna Gora je sašla s brda u Boku 1918. godine, a kako ti se je kralj Nikola krivo odlučio za pravoslavnu umjesto gosparski ponuđenu katoličku vjeru, došli ste na more i, dok ste počeli učiti plivati, čekali ste da vam katolici daju jednu crkvu da imate gdje boga molit. Crkve ne lažu, u građevinskom smislu. Kao što ne lažu ni kapetanske kuće u Perastu, Dobroti, od Kotora do Ulcinja, jer su Hrvati, ako ne i katolici, znali plivati i ploviti davno prije vaše 1918.
To što ste u srpski tunel ušli analno, pa ostali i bez svoje crkve, bio bi isključivo vaš problem da niste u tom snošaju bili jebena stranka koja se je zarazila teritorijalnom dezorijentacijom. Od katarakte izazvane penetracijom, zamutio vam se je vid, time i uvid u povijest, sadašnjost, a po onome što ne krije internet, bogUmi, i budućnost. Ali budite junaci, stisnite oči i priznajte da je povijest počela prije vaše 1918. Pročitajte negdje konačno kako, ako već nema država, vlastovnice i izvlastovnice imaju živi ljudi koji žive u Hrvatskoj. Usput, pogledajte i na koga je uknjižena Mamula. Mi ćemo se i dalje ispričavati što '91 nismo imali bolje televizore i frižidere koji vam se sad navodno jako kvare, a nemate od koga tražiti popravak. Vama su sva jamstva istekla, gospodine nepoznati netko.
Audiatur et altera pars. Hrvati (da ne kažem Vlada, gospođa ministrica Pusić & co.)
Nikako ne može biti slučajno da se od oslobođenja hrvatskog juga, 21.10.1992. do sada niti jedna vladajuća posada nije pozabavila pitanjem Prevlake. Neke su bile zauzete predavanjem Posavine, privatizacijom i sličnim tričarijama koje su, razumljivo, oduzele vrijeme. Neke nikada nisu čule za Prevlaku i sijaset još neriješenih graničnih točki. Jer je uvijek postojalo nešto iza, nešto uzvišenije što nitko nikada nije saznao. Narod ne kuži uznesene ciljeve političke. A sve i u vrloj biti s toga jer se svim 'našim' Vladama do danas jebalo za hrvatsku zemlju, jer niti jedna nije bila domoljubna, jer je svaka bila samoljubna. Pa smo tu gdje jesmo, i svakim danom sve više napredujemo. Unazad.
No, sad je red na vama, gospodo toliko od naroda pametnija, red je da petokrake i Odu radosti ostavite doma, red je da se sjetite nevine hrvatske krvi, red je da jednom poslušate Lijepu našu. Nadam se da ću biti živ da bih vidio.
p.s. Kad smo već na pristojnom rječniku – novi ministar financija? – ma nemojte me jeba*.