Susjed: ... koje su po tebi najgore Igre do sad?Ja: Molim? Hm. – Ove!
Susjed: Ma kakvi!Ja: Nego koje, molim te?
Susjed: Lanjske!Ja: Po čemu?
Susjed: Po tome što se od lani ništa nije ponovilo. Da je nešto valjalo, ostalo bi. Tri premijere, sve tri u smeću.Ja: Hm. Nije ti luda.
Susjed: Nemoj ti meni 'nije ti luda'. O'š da ti nabrojim sve predstave po godinama, sve do ovega zadnjega Dunda, dabogda...Ja: Ajme, nemoj sad opet počinjat... Sjećam se i ja. Ali nijesu Igre samo teatar. Valja gledat' i mužiku, i balet i sve drugo.
Susjed: Jes, bome. Kao da ne znaš da mi idemo i na koncerte, ali ove godine...Ja: Nemoj mi reć' da niste bili na nijednomu?
Susjed: Jesmo, na baletu i na našemu hrvaskomu baroknomu ansamblu, a ovo sinoć smo gledali na televiziji. Ova mala Kos je stvarno strašna, a i bariton je vidi se svjetski. E, toga ti više nema u Dubrovniku. Tempi passati. Kako si ono ti napis'o... da su koncerti za Brela i Tučepe...
Ja: Ma dobro, nijesan mislio...
Susjed: Nije dobro! Sve nešto po sitno, sitna boranija, pa oni silni ĐEZ... ma molin te, kako će ti barok od Dvora moć primit ĐEZ?Ja: Što, kako? ... Pa evo ti, pogledaj, u libretu od Igara piše da je muzički program barokni.
Susjed: Ajde u govna! Kako TI možeš tako govorit? Kako da mi nijesmo išli u školu, a? Koji barok? Osim onijeh par koncerata... đe mi je barok kad idu od Bacha učinit Louisa Armstronga!?Ja: Ma dobro, ajde, ti si malo stara škola....evo ti pa pročitaj!
Susjed (čita uvodnu bilješku).... : Molin? Molin? Ko je ovo napis'o? Molin te: ko je ovo napis'o?Ja: Pa, piše ti.
Susjed: Ko je ovi? Oklen je? Benti... nemoj da počnen bjestimat ođe u kafani... ma, čekaj... „Na ovaj će način nakon nekoliko stotina godina barok ponovo odjeknuti Gradom!“ (slijede rodbina, domaće životinje s roditeljima). Daj mi ga da ga ja pitan što smo mi u Gradu činili tijeh 400 godišta! Aaaa? Što smo trebali čekat njega da nam pokaže što je barok? Ma čekaj! Je li to oni što je lani rek'o da ćemo mi ove godine konačno ukapirat da smo mi barokni Grad??Ja: (nedoumica, ne sjećam se).
Susjed: A đe smo mi po njemu bili do sad? U Trebinju?Ja: A eto, para da od pokojnoga Bacha do ove godine Grad nije čuo za baroknu mužiku.
Susjed: Čuješ ti, dig'o si mi tlak na milijun! Koji je ovo prosvjetitelj majke ti mile? Je li on ikad bio u Gradu? Koga on ođe vrijeđa? Treba ga išćerat iz Grada! Iden zvat Vlahušića...Ja: Dobro, dobro, nemoj se nervat... nemoj činiti monade. Što će ti Vlahušić?
Susjed: Zvat ću do Svetoga Petra i što mi možeš! Neće mene neki odnekle vrijeđat, i mene i sve nas, i Grad i skoro hiljadu godina mužike u Gradu... eto, vidi mu se po programu što o nama misli, da smo Prdečevo selo.... samo im Grad ne valja, jedino im honorari valjaju.Ja: Ha, čuo sam baš da se taj isti odrek'o honorara da se nekomu može platit honorar.
Susjed: (veliki upitnik) Nemoj mi se činit smijat! Molin? A što Igre postaju privatne... ovo nikad nijesan čuo, da diretur dava svoje pare za honorar. Tu ti nešto debelo ne funciona, slušaj ti mene! I još to govori javno? Ili san ja ostario, ili je sve pošlo kvragu. E, da... jesi i ti čuo kako su zašegali i našega velikoga Luka (Paljetka)?Ja: ?
Susjed: Govoru da su mu naručili da prevede Romea i Juliju, pa mu poslije rekli da nemaju solada, a Luko sve zgotovio. Eto ti đe smo arivali....Ja: Nemam pojma, ali... joj ako je tako.
Susjed : Bome, niko naš ne vaja. Ni naši glumci ne vajaju, orkestar im'o dva koncerta, može bit da je bolje da nije... čuo san da je na ovomu zadnjemu bilo deset publike...Ja: Može bit, ali baš su jučer rekli da su sve zajedno imali oko 60 tisuća...
Susjed : Hahaha, jes', da ne bi.... čuo sam i ja... da ne bi! Eto ti pa podijeli.Ja: Što ću ja podijelit?
Susjed: Imaš li u mobitelu digitron? Pa ajde lijepo podjeli prestave i publiku... (internet... 79 izvedbi, 60 000 posjetitelja.... kalkulator....).Ja: Ispada da je na svakoj predstavi bilo 759,49 gledatelja.
Susjed: Ma nemoj! A đe su stali? U koja gledališta, ma ajde bogati.... gusta me to pola gledatelja.... (slijedi rasprava o prosjeku, ako je na jednoj manje, na drugoj mora bit više... nismo stigli ni blizu zelenoj grani).
Ja: Ajde, idem po malo, sad ćeš opet počet o Dundu...
Susjed : Nego što ću! I neću nikad prestat! Oni će meni doć vrijeđat Dunda u Grad! Neka to činu doma!Ja: Možda nije baš vrijeđanje...
Susjed: Sad ću te zadimit pepeljaron! Što je tebi? Ti kako da nije iz Grada? Jesu li i tebe upisali u partiju? Kako nije? Što nan treba usrat komediju da bi nan ONI spjegali i Dunda, i ljude nahvao, i đe smo i đe nijesmo.... K'o da ja tebi doma ispljuvam kuću, da kakva ti je, da te sram bilo. Nije Dundo za to! Nije i gotovo! Ma nemoj mi ti govorit, znaš!Ja: Okay, ne nervaj se. Nećemo više nikad o Dundu, važi?
Susjed : Ne važi.Ja: Ajoj.... ajde ti meni jednu završnu pa da ja pođem konačno na banje.
Susjed : Završnu... završnu.... ma znaš što, ako san ja dobro sinoć čuo, završnu in je rekla Rošićka, i to lijepo na skalama od Svetoga Vlaha! Ne treba in više.Ja: Njima, a ni nama, a?
Susjed : Nikomu sa po zrna soli u glavi. Ovo je bacanje solada. Sve nešto, a ništa važno. Ono si bio dobro napis'o za otvaranje, kako ono... da nema feste, ponosa, onoga nečega kad nešto doživiš... nego doživiš da ti davaju nekakve mrvice zato jer mislu da si ti kreten. Za velike solde. I to naše. Fala ti Bože da je finulo. Ne ponovilo se za moga života.Ja: A evo večeras Requiem... samo da se ne moramo opravdavat da znamo učinit nešto i bez 'njih', a?
Susjed: E, najbolje. Kad četrsto godišta nijesmo ništa svirali, okle ćemo znat? Ajde više, skači u more, vragovi te skakali! Snervo si me, ma dobro si učinijo. Malo mi je duši lakše.Ja: I meni, jer se od sinoć mučim što ću napisat. Mislio sam pohvalit balet, jako, baš je bio onako 'od Igara'.
Susjed: Jes', to i Romeo, ovo sinoć i još može bit dvije-tri stvari. Kad malo bolje promislim, drugoga se ni ne sjećam!Ja: U zaboravu je spas! I skleroza može pomoć...
Susjed: E, da mi je bit' skleroz... bilo bi mi lakše.Ja: A'mo mi bit sklerotični do dogodine, pa ćemo opet ovaku kafu.
Susjed: I prije. Za Svetoga Vlaha, kad in iziđe program!
Ja: Pa ćeš se opet iznervat.
Susjed: I hoću, ako ostavu Dunda.Ja: Ajme meni. Iden ti ja, jer vidim da ću ođe zanoćit.
Susjed: Čekaj....Ja: Neću. Iden. Možemo se nać ovijeh dana pa nastavit, i neka malo prođe...
Susjed: Sutra? Imamo materijala...
Imamo. I jedva čekam! Što ne znači da će kafa past baš sutra, ali kad bude, pišem. Naročito ako vas ovo bude gustalo.
p.s. Milanović je pregovarao o autocesti preko Trebinja, čime je definitivno postao 'PRIMJER Vlade RH'.Petar Mišo Mihočević