Evo, na primjer, čovjek koji je prouzročio prometnu nesreću sa smrtnim posljedicama normalno obavlja posao ravnatelja škole (Zabok), a ostatak vremena provodi u zatvoru?!?
Ili na primjer kad svemirski ministri puštaju jedinog stranog investitora (predmet: Lipik), da čeka u hotelu, jer ne jebu njegovu lovu, on ne zna zašto kad se nitko drugi na taj očito reda-radi natječaj nije javio. Ne zna Englez, ili se Englezom samo pravi, da ne može naš ministar sebi dopustiti da netko investira bez da ga on nije pronašao, ne spada taj u onih 30 milijardi predočenih za nedavne školske ekskurzije u London. Ili je ministrov cilj daleko, daleko gori?
Onda ono kad te petorica siluju pa te država osumnjiči da se nisi protivio, pa to više ne spada u silovanje (Zadar)? Podsjeća me na anegdotu legendarno duhovite pokojne tete Anke Grbić, u drugom ratu vlasnice Hotela de la Ville (današnji Pucić Palace), u koji se je, naravno silom, uselila talijanska vojska.
Po 'oslobođenju' odmah optužena da je, ne pružajući otpor, jačala neprijateljsku vojnu silu, pred narodnim sudom se je obranila povijesnim 'Što je vama? Da sam pružala otpor, kako bi vi sad mene ovdje sudili?' Pa moram dodat i uvertiru tom legendarnom procesu koji je prepunjao sudnicu, tj. njeno prvo ispitivanje u stanici narodne milicije.
Neka se pamti i zapiše (po sjećanju): 'Stavili mi u glavu peču lampadine (ogromnu lampu), a jedan drug kojemu čitanje nije išlo baš najbolje, čita optužnicu pod broj jedan, pa dva, pa završava da će me strijeljat i da imam li ja što reć u svoju obranu? A ja ne mogu gledat od one lampadine, pa sam mu lijepo rekla: Kako broj jedan, mogu li ja prvo stavit oćale od sunca jer su mi strašni refleksi'.
Učimo od starijih koji su znali da prvo treba moći vidjeti vlastitim očima!
I usput, hvala hrvatskom pozitivnim (na HIV) zakonskim propisima koji su me sjetili moje hrabre tete Anke.
Ili ono kad Pusić, ni kriv (što ga je tako odgojilo), ni dužan (jer mu država daje ogromne pare), stavlja po Zagrebu dvopisne ploče... ili ono... ili ono.... pa i nešto dobro, čak – McDonalds ne dolazi u Dubrovnik. Nije neko olakšanje, ali barem o tome nećemo mjesecima čitati – ono: da li ste ZA ili PROTIV, na kojem principu vegetira čitava ova sasvim nesnosna Republika Hrvatska.