Među pitanjima osobito se i posebno ističe zalaganje naše (?) vlasti da se Srbiji omogući članarina u EU ako se ikako može. Konačno! Jer, ako hrvatska vlast ikome i igdje treba pomoći, onda je to Srbija, i to u Dubrovniku. Nadam se da mudri protokol predviđa obilazak barem Muzeja Domovinskog rata na Srđu (kakav je, takav je...) kojom bi se prigodom hrvatska vlada pred svima ispričala Srbima što Dubrovnik nisu srušili do temelja, nego sve onako - nešto površno. Što mi Hrvati ne podnosimo.
Vrli primjer: čistačica jednog suda u Hrvatskoj pokušala je samoubojstvo, ali je nešto profulala pa se nije sasvim ubila. Za kaznu joj je, neka se nauči temeljitosti, predsjednik dotičnog suda odrapio otkaz.
Da, kako će čistit kancelarije, kad se nije u stanju niti ubit? Je li ona normalna? Površnost ne možemo tolerirati i gotovo! Zato dajemo tolike šanse mnogima, ako ne i svima modela 'Sanader', neka ljudi obave svoje do kraja. Ili npr. kad ti u kasi od restorana nađu 4 kune viška – koji quratz, što ti radiš? Četiri hebene kune?
Zašto nisi maznuo neku tvornicu, nego tu sitnariš? Nema majci milosti. Sve ili ništa!
Upravo tu leži razlog zašto je Milanović bio onako respektozan prema onoj ženi – sasvim i temeljito zadovoljan: žena je ostala bez igdje ičega, i ukazala na njegovu aljkavost koji je priuštio samo da mu u stanu pukne cijev.
Ali ga ljudi nisu razumjeli. Jer nisu temeljiti Hrvati.
Dakle, dolazi nam kancelarica, kancelarija, kancelarka, kancerogenka, sorry, ne znam... uglavnom, šefica od vascijele Europe. Nemojte joj propustit rijet kako je za Republike Knez biran svakih mjesec dana. Pa neka ona pita zašto.
p.s. Bez šale: ovakvom paralizirajućem skupu potrebno je barem predavanje o, ako ne i cijeli Statut Republike iz 1272.