Nakon što je pala na glavu ministarka Opančić počela se je razumjet i u zdravstvo. Kaže kako je, dok su joj popravljali glavu, ustanovila koliko je naše zdravstvo odlično, napredno, progresivno, toliko idilično da bi svaki pametni i pošteni građanin trebao žudjeti za životom u kojem neće raditi ništa drugo nego ići po uputnice, ciljati u bočice za urin, nositi stolice po laboratorijima, osjetiti slast čekanja, nasladu one kreativne višemjesečne neizvjesnosti da li imaš rak ili ne itd... Ili popravak glave nije uspio, ili je zamijenjen krivi dio.